Nešto smo Satan i ja pregledavali stare kasete sa tavana, i sjećali se nekih ljepših vremena. On se nije mogao pomiriti s tim da dječaka više nema tu s nama i da njegova majka smatra da je Satan loš uzor za njega, pa sam ga smirivao toplim melodijama. Nisu to bile one melodije Jadrana, što smo ih obićavali gledati i slušati prije nekoliko godina, bile su to neke druge melodije. Melodije svega, pa tako i one Eurovizijske, prave uspješnice, i ponosne himne naših prostora. Satanu se svidjela jedna više od ostalih. Bila je to Džuli. Slijedi Džuli. Za Satana.
Post je objavljen 22.11.2007. u 16:48 sati.