Marketing
Moje putovanje
"Brdski vlak je moj život, život je snažna i halucinantna igra, život je skakanje padobranom , upuštanje u opasnost, padanje i ponovno dizanje, alpinizam, želja da se popnemo do vlastitih vrhunaca, i ostanemo nezadovoljni i tužni ako ne uspijemo."Paulo Coelho
Naš život je jedna beskonačna plovidba nepreglednim morem. Mnogim ljudima cilj plovidbe jest kopno, neko sigurno mjesto, ali meni to nije cilj... Ne razumijem zašto bih se po cijele dane nadala da ću ugledati kopno, kada propuštam nešto nezaboravno? Moj cilj jest sama plovidba; ta posebna, jedinstvena plovidba koja svakog trenutka nešto donose, ponekad tugu, a ponekad radost...
Takva je moja plovidba. Svaka je posebna na svoj način. Moja nada je zlatna ptica sunca koju ću ugledati nakon mnogo oluja, nakon dugotrajnih sivih oblaka. Nije li ljepota samo jedan pogled na prekrasnu pticu nade koja me čeka na kraju... Naravno, čekat će me i onda...
Nešto čarobno, zar ne? Putovala sam dok su se oluje miješale u morskoj utrobi, putovala sam dok su bjesni valovi zapljuskivali moj brod... No, imala sam snage i hrabrosti čak onda kada bih se gušila u moru. Netko bi mi pružio ruku mira i spasenja, Netko tko me voli. Još jedna godina prolazi.Kako je samo brzo prošla? Što sam ja sve učinila u ovom vremenu, jesam li pružala dovoljno Ljubavi, jesam li ja nekom pružila ruku prijateljstva i topline...? Prisjećam se predivnih trenutaka kada bi mi vjetar kosom prohujao, kada bih zatvorila oči i odlutala neimenim prostranstvima, kada bih... Možda sam rođena da volim život, ljude, more, prirodu, možda je to moja misija. Znate, svatko ima svoju misiju. No, pitam se jesam li ja ispunila misiju u ovoj godini? Jesam li dovoljno Duša utješila i podarila im mir? Ne znam. Ali, moje srce je mirno, moje srce je ispunjeno jer znam da je voljeti nešto najljepše na cijelom svijetu. Što mi drugo treba?
Godina za godinom prolaze ostavljajući vječan trag na meni. Bješe tragova boli i tuge, no prevladali su oni tragovi Ljubavi, sreće i zadovoljstva. Ovo je možda moja ispovijed Vama. Ne želim poput strvinara prekopati po utobi sjećanja. Ne, ne želim to. Ne želim se više sjećati onih davnih, zaboravljenih trenutaka.
I sada dok ovo pišem osjećam nešto posebno. Ispunjena sam čarolijom jer znam da imam zašto pisati. Osjećam da sam ispunila sve misije u ovom vremenu. Moj let je slobodan. Mogu letjeti zauvijek! Želim preletjeti sva mora ovoga života i uživati voleći svako biće ovoga svijeta. Zato, bez straha idem ususret novom moru, novoj pustolovini moga života...
Post je objavljen 21.11.2007. u 13:50 sati.