Marketing
preces meae non sunt dignae..
umrla mi je baka. bojim se razmishljati o tome.
ne mogu definirati svoje osjechaje.
rekli su mi da je rano jos
ali ja im ne vjerujem.
ako govorim o tome osjecham da lazem
jer uvijek moze boljeti vise.
ako sutim osjecam se krivom
jer bi trebalo boljeti.
cujem mamu kako plache u kupaoni,
dodje k meni, pravi se da je sve u najboljem redu
kazhe najbesmisleniju stvar na svijetu,
ja se nasmijem,
a obje znamo da nije smijesno.
zvao me tata da dodjem k njemu na par dana,
odbila sam,
pravila me gushe.
ionako ne bi pomoglo.
i tako ja nastavljam sa zivotom.
disem, spavam, jedem, smijem se
kao da se nista nije dogodilo,
a oni koji bi trebali reagirat
su prezaokupljeni vlastitim zhivotima.
zhelim se maknut od svega,
od ljudi,
jer ne mogu vise podnijeti
gubitke
sve ce biti ok ako se samo.. iskljuchim, zar ne?
Post je objavljen 21.11.2007. u 03:55 sati.
