«oprostite, za koga ćete glasati»
«za drek»
«a zašto?»
«pa on smrdi, može se oblikovati kao i novoizgrađeni stanovi, a ako u njega zabodemo slamku, dobit ćemo nezaobilazni dio kompleksa zvanog štala, a ako još dreku pridodamo i krave te svinje i kokoši dobit ćemo životinjsku farmu koju krasi snaga živine i možemo ići dalje, u pičku materinu»
«hvala»
«oprostite, a za koga ćete Vi glasati?»
«ja ću glasati za bikovu tetivu za bas gitaru»
«ali, ona više nije politička opcija»
«a onda ću glasati za kravinu pizdu za usnu harmoniku»
«tako je već bolje, hvala»
«oprostite, oprostite, za koga ćete vi glasati?»
«za Hrvatsku stranku pizdoglavaca»
«da?»
«da, oni umjesto glave imaju pizdu, a ako bolje pogledamo oni su cijeli pizde. Nakon svih ovih godina podavanja kurcu, napokon da i mi nekog možemo jebati, pa makar i u glavu.
Ili barem sanjati o tome»
A za koga ću ja glasati?
Vjerojatno za nikoga. Nakon što je prije pet godina umro Jimi Hendrix II, moj neprežaljeni pas, ja sam izgubio vjeru u političare i politiku.
U stvari, možda ću se posrati u glasačku kutiju i tako potvrditi onu:
«Svoj na svome!»
Post je objavljen 19.11.2007. u 17:47 sati.