Bok svima!
Ne znam jeste li primijetili, ali u zadnjih nekoliko tjedana NLO-i su nevjerojatno jako u modi – barem u Americi. Ima ih u ustima američkih predsjedničkih kandidata, ima ih u ustima gradonačelnika New Yorka, ima ih na velikim press konferencijama poput one nedavno održane u Washington Press Clubu, ima ih u emisiji Larrya Kinga..... O svemu tome u nekoliko narednih postova, riječ je o pravoj zbirci novosti koja se, nekih pehom, pojavila upravo nakon što smo završili emisiju „NLO u vijestima“ u kojoj smo pokrili većinu sličnih događaja koji su se protegli tijekom prošle godine. (Ali tim bolje, za par mjeseci napravit ćemo nastavak).
Sve nabrojane teme odmah su dobro prožvakane u ufološkim krugovima, pa me zato, na valu NLO-vijesti koje su me bombardirale, najviše inspirirala jedna druga koja se pojavila u novinama The Canadian National Newspaper negdje oko 15. studenog. (negdje piše 9, nedgej 18, ovisno je l riječ o tiskanom ili interent izdanju, očito) ali ja sam je dobio prekjučer. Napisao ga je Clark C. McClelland, koji je od 1958 do 1992. radio u NASA-i, od toga dugi niz godina kao dio posade flote Space Shuttleova.
Naslov je neobećavajuć i klišejiziran:
Slavni NASA-in astronaut potvrđuje da su izvanzemljani ovdje
Ali evo njenog sadržaja:
'Space Shuttle Columbia je tijekom misije STS-80 nosio posadu od pet astronauta na 17 dana, 15 sati i 54 minute dugu misiju oko Zemlje, najduži let u povijesti te letjelice. Tijekom tog dugog leta zbio se vrlo čudan događaj kojega su članovi posade, među njima i dr. Story Musgrave, gledali kroz prozore shuttlea. Musgrave niti danas ne može objasniti pojavu koju su promatrali. Ispod Columbije pojavio se veliki objekt u obliku diska. Shuttle se u tom trenutku nalazio na visini od otpilike 190 nautičkih milja.
Pred očima zapanjenih astronauta disk se čudesno pojavio ni iz čega i letio kroz oblake ispod njih s desna na lijevo. Izgledalo je da vanjski obruč letjelice rotira u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Bio je vrlo velik (u usporedbi s uobičajenim svemirskim smećem i komadima leda), u rasponu do 50 stopa u promjeru.
Astronaut Dr. Story Musgrave, specijalist za teret na misiji STS-80 Mission, intervjuiran je odmah nakon leta. Nakon što je pogledao video-snimku incidenta koja je prikazivala svjetleće bljeskove atmosferi, gradska svjetla Denvera u Coloradu i druge prizore sa Zemlje, rekao je: "Ne znam što je to, krhotina, čestica leda, stvarno ne znam. Ali je karakteristično za tisuće stvari koje sam vidio. Ono što nije tako karakteristično jest što se pojavilo niotkuda. Mislili biste da biste uočili nešto što je prema vama okrenuto tamnom stranom ili stranom koja ne reflektira sunce. Zaista je impresivno."
Tijekom jednog ranijeg intervjua, Dr. Musgrave je rekao da je pokušao komunicirati s izvanzemaljskim životnim oblicima tijekom svake od njegovih šest misija. Tražio ih je da ga uzmu sa sobom. To je astronaut s puno hrabrosti. Dr. Musgrave se nakon tog leta umirovio iz NASA-e. Od tada širi svoje mišljenje da izvanzemaljski život postoji. Kad Musgrave govori o tome, ne predstavlja veliki skok za čovjeka da bi pretpostavio da on priznaje da nešto zna o izvanzemaljskom životu. Kao zadnji slide tijekom nedavne astronomske prezentcije, dr. Musgrave je pokazao slike izvazemljana poznatih kao „greys“ ili „sivi“, i dao iznenađujući komentar: Ovi dečki su stvarni...to garantiram“. Dr. Musgrave zna istinu. Ovaj autor to garantira!'
McClellandov tekst malo mi je tanak sadržajem, ali poslužio mi je kao dobar podsjetnik na događaj s misije STS-80. Priča je počela puno prije, ali ovaj dio o kojem je danas riječ započet ćemo s čovjekom imenom Martyn Stubbs.
Tajne komunikacije NASA-e Martyna Stubbsa
2000. godine britanski magazin “UFO” objavio je da posjeduje 520 video-kaseta s preko 2 500 sati materijala koje su “prikazivale mogući dokaz izvanzemaljske posjete”.
Slavne snimke sa misije Space Shuttlea STS-48 potaknule su mnoge entuzijaste na daljnje istraživanje svemirskih anomalija. Jedan od njih bio je i Martyn Stubbs, upravitelj lokalne kablovske televizije iz Vancouvera u Kanadi. Impresioniran snimkama s misije STS-48, Stubbs je odlučio snimati interne kanale NASA-inih svemirskih komunikacija, kako bi ustanovio koliko se često u svemiru pojavljuju takvi fenomeni.
Tijekom svake misije, strpljivo je mijenjao kasete u videorekorderima (snimao je u opciji “long play”, pa je svakih osam sati trebao mijenjati kazetu). Nakon dugog niza godina snimanja i analiziranja snimaka iz raznih misija, Martyn je zaključio da bi se dvije vrste svemirskih fenomena mogla povezati s nečim “izvanzemaljskim”, a materijal je dao magazinu «UFO». Svoje dvije kategorije Martyn je skormno nazvao “svemirski fenomen jedan” i “svemirski fenomen dva”. “Svemirski fenomen jedan” odnosio se na “sfere u svemiru”, a “svemirski fenomen dva” na svjetleće fenomene koji su jedva vidljivi golim okom te se mogu zamijetiti tek posebnom analizom uz usporavanje filma.
Kao što je jedan novinar napisao, „tako skromno nazvani, fenomeni ne zvuče dramatično, ali potrebno je vidjeti snimke da bi ih se cijenilo, saživjeti se sa snimljenim prizorima i prepoznati njihove čudne karateristike I pokrete. Mnogi od filmova traju tek par sekundi I neće ostaviti toliko dubok dojam ako ih se samo jednom na brzinu pogleda. No, ako ih se snimi puno puta za redom, pa onda uspori ili vrti snimku unaprijed ili unatrag, vrlo brzo se nameće misao da objekti nisu prirodni. Kreću se kao da su pod nekom vrstom svrsishodog upravljanja te ih se svakako ne može objasniti kao “kristale leda” ili “zvijezde” ili čak “kapljice vode” koje su se uhvatile na stakla prozora ili leće kamere.“ Postoje mnoge snimke koje nisu dobile toliko publiciteta kao onih nekoliko najslavnijih, o kojima nekom drugom prilikom.
Evo opisa dvije od tih snimki, od mnogih koje je uz svoje predavanje na konferenciji u Leedsu prije nekoliko godina prikazao Martyn Stubbs. Na filmu od deset sekundi u kadar ulaze dvije sfere I tada zastanu. Jedna dolazi odozgora s lijeva, a druga sa dna desne strane, po prilici u isto vrijeme. Ostaju u međusobnoj formaciji iznad Zemlje sekundu ili dvije. Tada se vidi “bljesak svjetla” (kao kod snimke STS-48) i ta dva objekta iznenada pravocrtno ubrzaju u istom smjeru i u istom trenutku te nestanu u vanjskom svemiru. Ove dvije sfere pokazuju istu zapanjujuću brzinu viđenu na filmu misije STS-48, gdje objekt napravi nagli zaokret pod kutem od 135 stupnjeva I potom u sekundi odjuri u vanjski svemir. No, na ovoj snimci nema projektila koji gađaju objekte, kao na snimci STS-48.
Na drugoj snimci NASA-in komentator pokušava pronaći sovjetsku svemirsku stanicu Mir među mnoštvom sličnih čudnih, sjajnih I pulsirajućih objekata koji lete I lebde po orbiti. U centru kadra vidi se ono što su neki analitičari nazvali “čarobna kaplja”, ustvari sjajni okrugli objekt. Ona se pojavljuje niotkuda, a tada poleti prema gore, nalazeći put između jata “bijelih svjetala”. Snimka “čarobne kaplje” vrlo je slična objektu koji se iz atmosphere penje u sredinu kadra na snimci iz misije STS-80 iz prosinca 1996.
Na Stubbsovim snimkama pokazanim u Leedsu nalazi se I ona u kojoj “sfera” slijeva ulazi u sredinu kadra, poleti na sredinu u vrh kadra te zastane pokraj solarnih panela I opreme shuttlea. Tad se ova kugla svjetla čudnih pokreta iznenada sjuri prema dolje, zaokrene I zatim se “odzumira” u donjoj desnoj strani ekrana. Vjerojatno će I ona u povijest ući kako još jedna nevina “kapljica vode”, nekako uhvaćena između dva stakla prozora ili na leći kamere, sposobna da se kreće zadržavajući oblik i bez da se razbije u manje kapljice. Možda je to ono što svemir radi kapljicama? Isto objašnjenje NASA je dala I za “sfere” koje su se kretale I lebdjele iznad našeg planeta, snimljene na misijama STS-37 i STS-51.
Objekti na NASA-inim snimkama imaju malo odlika prirodnih objekata. Jure u svim smjerovima, rade nagle zaokrete, dolaze s našeg planeta I odlaze od njega, naglo se zaustavljaju, čarobno se pojavljuju I nestaju naizgled niotkuda, izbjegavaju jedni druge, rade formacije koje se nalaze u opasnoj blizini našeg svemirskog hardwarea....
Jedna od snimki koje je Stubbs uhvatio jest i ona s misije STS-80.
Misija STS-80 - snimke shuttlea Columbia
Trinaesti dan misije STS-80 pao je na prvi dan prosinca 1996. Dok je na Zemlji ispod shuttlea Columbia bjesnila oluja, kamera svemirske letjelice snimila je desetak ili više “nepoznatih” objekata, koji baš nisu izgledali kao svjetla gradova, zvijezde ili sateliti. Desetak njih je I projurilo kraj kamere.
Objekti su krstarili ispod oblaka i dizali se iz njih. Neki su bili sfere svjetla koje su mijenjale oblik I boju, a drugi su bili nalik “prugama” ili “motkama” svjetla koje krstare vrlo blizu kamere. Objekti su jurili tisućama milja na sat, a u Zemljinu atmosferu su ulazili iz dubokog svemira. Sedam njih je u jednom trenutku oblikovalo geometrijsku formaciju (stvarajući oblik septagona ili kruga) okružujući jedan objekt u centru. Četiri su do svog položaja doletjeli, potom zasjali I prekinuli putanju zastavši na mjestu, dok su se tri jednostavno, zasjavši, pojavili kraj svog položaja. Tu bizarnu snimku NASA koja traje 171 sekundu NASA nije posebno komentirala. Na temeljnu kretanja nekih objekata očito je da je riječ o udaljenim objektima, zbog odnosa njihovih putanja prema zakrivljenosti Zemlje, što također govori I o tome da su objekti veliki.
Napravljene se detaljne analize kretanja svih objekata. Primjerice, jedan objekt mutno ulazi s desna i nakon nekog vremena briljantno zasja I kao da se poveća. Nastavlja se kretati ulijevo, sve sporije, dok na kraju ne počne održavati brzinu jednaku brzini shuttlea. Druga analiza pokazuje objekt koji zadržava geostacionarnu poziciju i kreće se s lijeva na desno.
Jedan drugi objekt u kadar ulazi iznenada, pojavljujući se naizgled niotkuda, a kreće se s desna na lijevo te se čini kao da se spušta prema Zemlji. U jednom trenutku zastane I zasvijetli. Taj objekt nije jedini koji se pojavljuje nitokuda. Vidljiv je I objekt koji se diže od Zemlje. Jedan drugi jureći objekt se pojavljuje istovremeno sa spomenutom formacijom. Ispočetka ne svijetli, zasja tek malo kasnije. Brzina mu se može procijeniti na 30 do 40 milja u sekundi. U jednom trenutku promijeni smjer I počne se udaljavati od Zemlje.
Kamera misije STS-80 iz orbite je zabilježila još jednu vrlo zanimljivu pojavu, mada je teško reći što prikazuje. Do danas nema nikakvog objašnjenja za anomalični objekt koji napušta Zemlju velikom brzinom. Čini se da kreće od male grupe otoka, no teško je na temelju snimke procijeniti o kojoj je grupi otoka riječ. No, sigurno je da niti shuttleovi niti rakete sa Zemlje ne odlijeću takvim brzinama.
Svoje snimke Stuubs je objavio u dokumentarcima “The Secret NASA Transmissions- the Smoking Gun" i "Secret Space" dvd.
Dok si ne nabavite film, bacite pogled na malu kolekciju izvadaka koje se - raznih dužina, obrada i usmjerenosti pažnje - može naći na netu. Najduži komad, od pet minuta s još nekom spikom unutra, je zadnji, ali prije njega nekoliko kraćih za nestrpljive poput mene.
Čitamo se!
Post je objavljen 19.11.2007. u 15:14 sati.