Marketing
...osvrt
Evo vikend je prošao, da je dobro počeo - istina. Subotica se orila, pjevušila sam cijeli dan, bila vrijedna i tak. Ukratko malo sam razmišljala o svemu što se dogodilo. Ima moja djevojčica s najljepšim smješkom na svijetu pravo, sve se događa s razlogom. Očito se zaljubljujemo u pogrešne osobe i radimo gluposti, a kad te pogrešne osobe shvate da smo ih povrijedili kasno je jer nitko ne oprašta... Kad smo kod praštanja kaj mi uopće može ili treba oprostit, sam me odbacio kad me sam ga trebala i sad mi ne može zamjerit. Jednostavno se dogodilo nešto što nisam predvidjela ni ja, a ni ˝on˝. Dobro je da sam sad shvatila da mi to ne treba, oni su daleko od mene, a vrijeme će odradit svoje. Znam da rane neće zacijelit, ali ću sigurno zaboravit da sam voljela. Ne želim se ni sjećati toga. Uživam u ovom miru, nitko mi ne treba, niti ikoga želim. Nekad davno htjela sam imati oslonac, podršku, rekla bi ˝mušku ruku˝ kraj sebe, ali sada znam da sam sama sebi dovoljna. Teško mi se nosit s time što me okružuje, ali ipak sam uspjela. Oni su samo dečki, a zbog njih se ne isplati živcirati.
Istina, ovaj puta sam izgubila nešto dragocjeno...ali anđeli su tu da lete, ali uvijek ostaju u našim srcima. Tako će u mom srcu uvijek bit mjesta za mog anđelčića, ovaj put sam morala sve pusiti, al to ne znači da ne smijem maštati i vraćati se. Moja sjećanja, uspomene, a i ljubav održat će onu čar koja me zadnjih mjeseci pratila. Ništa nije vječno...
Post je objavljen 19.11.2007. u 12:35 sati.