Marketing
Radujem se suncu i ja....
Osvanuo je jos jedan novi dan 
(ponedjeljkom ni trava ne raste cini mi se)
Nakon obicnog jutarnjeg rituala, odvela sam moje dijete u vrtic....tamo bijes.
Zakasnili smo na dorucak....zasto?? Uopce ne vidim razlog, samo znam da kad smo prolazili pored prozora, vidjevsi nas, teta izjavljuje..."Ajmo djeco sve pokupiti od dorucka".
Dolazim na vrata, kazem kako moj sin nista nije doruckovao, ona mi govori kako imaju danas teatar u vrticu u 9 (a vrijeme radnje je pet do devet) i da nema sad vremena kad da mu da dorucak, nego kad se teatar zavrsi ako jos bude nesto dat ce mu.
Trebam li vam naglasiti da je ovaj smiles moj autoportret????
Brzo se osvrcem oko sebe i trazim obavijest na oglasnoj ploci da je danas teatar....aha...evo ga....tu je...pocinje sa:"Danas je u nasem vrticu....." cek malo, znaci ja sam trebala doci jutros u sedam u vrtic, procitati obavijest na oglasnoj ploci pa pozuriti s mojim sinkom u vrtic da ne propusti dorucak koji svaki dan jede u devet 
...hmmm...veoma interesantno....vrlo...cak zapanjujuce.
Dakle jutros nema dorucka....ljubim sina, ostavljam ga gladnog u vrticu i odlazim kuci...bijesna...toliko da me neki starac koji me sreo usput obilazi u sirokom luku...a ne bi mu nista, ozbiljno....jadnicak nije bio siguran.
Sreca u cijeloj nesreci je da moj sin ioanko ne voli jesti...uopce, taj ne jede ni slatkise...gotovo nikada.
Mi kad idemo kod doktora, doktor ko doktor, uci majke da ne daju slatkise svojoj djeci, a on kao nagradu uvijek ima neki slatkis skriven u ladici, rukavu, dzepu...pa onako ushicen pruzi mom sinu...a moj sin lijepo pogleda i kaze:"Bjaaaak"
I sad ce netko pomisliti da sam ga ja tome ucila...a nisam, zaista nisam.
Nikad nisam sklonila zdjelicu sa bonbonima ispred njega, nikad nisam sakrila cokoladu da ne jede prije rucka, smoki i ostale slatke i slane zanimacije.
No, on je jednostavno takav...njemu je jelo gubljenje vremena....nema on kada jesti, jer dok jede autice bole gume od cekanja, bageru se moze pokvariti neka osovina od nekoristenja, lopta moze ispustiti od stajanja...dakle zakljucak; nema se kad!
I tako tjesim se ja time svime i koracam prema kuci....znam da on ionako ne bi pojeo cijeli dorucak, al bio bi red da su mu ga dale.
Da jednom zagrize, pa da idu gledati teatar....ioanko ja placam svaki mjesec 300 i kusur eura, za po jedan griz na svakom obroku...
A jedan njegov griz bi trajao svega par sekundi...al cini se meni one imaju neki princip, inat, kapric....
No mili moji, nasli su se s rogatim bosti...a da nisu ni svjesne toga!
Iduci tako kuci, mislim se ja...hm...imam ja neku cedulju tamo kuci na ploci za obavijesti u stanu, na kojoj su termini dogadjaja u vrticu...mozda sam ja kriva, nisam ju gledala vec poduze....mozda sam jednostavno previdjela.
Polako pocnem ja pretakati bijes u stid...pocinjem svaljivati krivnju na mene...zurim....gotovo trcim....naravno nepazeci tofnem u govnom cipelom....psujem...govno, psa, gazdu mu, vrtic, tete, obavijesti, teatar, mene kad ne pazim...
Brisuci cipelu u blatu...mislim mozete si misliti na sta je to licilo i dalje zurim kuci.
Sada vec mahnito otkljucavam vrata...izuvam se napolju i prvo odlazim do ploce sa obavijestima....nema...uopce nema danasnjeg termina upisanog u nju.
Dakle, drage tete, cut cete me!!!!!!
"E pa i mi konja za trku imamo"...izgovaram uz onak kiseli osmijeh i presavijam papir sa terminima u dzep jakne....mislim se..dal da se vratim odmah u vrtic il da sacekam malo????
Odlucila sam ipak da cu malo sacekati, da prodje teatar, ne zelim djeci kvariti veselje...al kad odem, ima da me cuju....i za propusteni dorucak...i za 300 i kusur eura svaki mjesec....i za moj stid koji sam osjecala putem kuci....i za ono govno u koje sam stala...ma sve ima da im saspem...a sinu cu kupiti kiflu, veliku, najvecu....iz protesta njima...iako znam da ce on zagristi jedan griz i dosta mu.
Vani oblacno...bas neko turobno vrijeme...al tko mari....radujem se suncu i ja 
Post je objavljen 19.11.2007. u 09:11 sati.