Marketing
I svašta nešto...
Guste pahulje topile su se na njenom vrelom licu.
Promatrala je ta zamišljena lica, izborana i zabrinuta.
A zapravo, sve što su trenutak kasnije ostavljali za sobom, bio je samo mokri trag na bezličnom, izlizanom pločniku.
*
Gledajući kroz prozor putničkog vlaka, nasmiješila se slučajnom prolazniku. Čak je i mahnula.
Ništa je nije koštao taj osmijeh. Znajući da ionako više nikad neće susresti to prolaznikovo lice, mislila je kako će ovog puta njegovo ozareno lice ipak obojiti te ponekad tako sive tragove.
*
Postoji li nešto na svijetu što te istovremeno tjera da letiš i padaš, poput bespomoćnog ptića koji je već odavno naučio letjeti?
Kroz koliko je očiju potrebno prdrijeti, da bi se uvjerio kako svakog puta učiš iznova živjeti?
*
Kroz glavu su navirale razne uspomene.
I osoba s kojom je znala satima pričati.
I bezvezno razgovarati o svakakvim glupostima. I gledati more s brda.
I iako more nije bilo more, i iako su brodići bili tek točke udaljenih automobilskih farova jedne tamne, ljetne noći.
I svašta nešto...
Nije mogla znati hoće li i dalje biti tako. Jer virjeme miče svoje kazaljke i briše lica. Zamete im trag.
Ipak, ništa joj neće uzeti njenu škrinjicu punu raznih, obojanih tragova.
Post je objavljen 18.11.2007. u 00:12 sati.