I evo ga, snijeg. Taman sam pomislio kako ću se ipak malo zagrijati nakon moje zakonski utemeljene narkomanske krize u kojoj, među ostalim simptomima, kao da vam se sav mraz svijeta uvukao u kosti i zglobove, pogledam kroz prozor i - eno ga. Pršti, gad.
Odvikli smo se posljednjih godina. Sad je uranio. Ne puno, možda tjedan dana. „Sveta Kata, snijeg na vrata“, govorili su stari, ali stari lopov, stariji i od najstarijih staraca nije imao strpljenja pričekati do 25. studenog. Bit će da je odlučio progovoriti gluhonijemim jezikom svojih ledenih prstiju prije predizborne šutnje, onako kako je govorio uvijek, oduvijek, prije demokracije, prije civilizacije i svakako prije no što bi ikom palo na pamet da su njegove manifestacije nekakve – gestikulacije.
Post je objavljen 18.11.2007. u 00:00 sati.