Marketing
Između želja i mogućnosti...
Probudio me bljesak munje. Uplašeno sam gledala u poznate
sjene na zidovima. Ipak izgledale su strano i sabasno od slabog
žutog svijetla ulične lampe. Glasan zvuk grmljavine prolomio
se sobom i trgno me iz misli. Sat je pokazivao točno 1:30.
Ponovo sam budna u isto vrijeme. Već treću noć. Omotala
sam se dekom i gledala kroz prozor. Kiša je lijevala. Sve je
bilo tiho. Jak vjetar nosio je kišu po pustom parkiralištu na kojem
se nalazio samo jedan jedini crni auto. Lanac na košu lupao je
u ritmu tapkanja kiše o prozorsku dasku. Prelazila sam pogledom
po ulici. Odjednom, pogled mi je privukla crna spodoba. Ne
obazirući se na kišu, mirno je stajala naslonjena na vozilo.
Muškarac, zaključila sam po držanju. Podigao je pogled i
zurio u tamno nebo. Promatrala sam ga sa zanimanjem.
U jednom je trenutku skrenuo pogled prema mom prozoru.
Protrnula sam. Ne. To nije istina. Nemože biti! To nisi ti! Nisi!
Odlazi! Uhvatila sam se kako lovim histerične misli po sobi. Kada
sam odmah nakon toga pogledala prema parkiralištu, više ga nije
bilo.
Koš! Idućeg dana nisam mogla dugo ostati u stanu. Jako sunce
brzo je osušilo beton košarkaškog igrališta pasam izašla već oko
devet sati. Bacala sam loptu prema košu igrajuči sama protiv sebe
i pokušavala pobijediti misli koje su se nepotrebno vračale na
prethodnu noć. Shvatila sam da ova borba nema smisla. Sama sam
sebi bila presnažan protivnik. Pustila sam loptu i krenula u šetnju.
Hodala sam više od pola sata uopće ne razmišljajući kuda hodam.
Misli, moj najveći neprijatelj, ponovo su bile prikovane samo za
tebe. Zastala sam tupo zureći u vrata groblja. Prepala me činjenica
da sam dospjela upravo tamo. Otvorila sam ih i krenula dalje.
Sunčeve su se zrakeoštro odbijale od nadgobnog spomenika.
Ipak, lako sam pročitala ime.
Je li moguće da unatoć svojih mogućnosti još uvijek pokušavam preokrenuti vrijeme kako bih te vratila?!
-oVo sAm pRošLe GoDiNe NaPiSaLa f ZaDaĆnIcU iZ HrV.....
Post je objavljen 17.11.2007. u 13:32 sati.