Marketing
moj strah...
Dogs were whistling a new tune
Barking at the new moon
Hoping it would come soon so that they could die
Honestly what will become of me
I don't like reality
It's way too clear to me
But really life is daily
We are what we don't see
We missed everything daydreaming
Flames to dust
Lovers to friends
Why do all good things come to an end
Travelling I always stop at exits
Wondering if I'll stay
Young and restless
Living this way I stress less
I want to pull away when the dream dies
The pain sets it and I don't cry
I only feel gravity and I wonder why
And the sun was wondering if it should stay away for a day until the feeling went away
And the clouds were dropping and the...
The rain forgot how to bring salvation
The dogs were whistling a new tune barking at the new moon
Hoping it would come soon so that they could die
Ljudi moji, upravo sam se probudio, i onako mamuran idem odmah napisati novi post, a sve zbog sna...
Još uvijek ležim u krevetu i razmišljam o njemu. San vam neću prepričavati...možda nekom drugom prilikom
, nego cu samo reći o čemu se radi.
Dakle,kao što sam post kaže, pojavili su se moji strahovi. Hehe,znam da će ovo biti smiješno,ali eto,strahujem od starosti. Da, od starosti.
Imam samo 17 godina, a takve me stvari počinju zabrinjavati. No,mislim da za to i imam nekih razloga...nije to bezveze..
Uglavnom, sanjao sam da sam postao oronuli, žilavi starac, koji nema snage da se digne i ode pišat u wc. Ironično,zar ne?hehe.. I sad ja sebe zamišljam u tim godinama. I vjerujte mi,nemogu se zamisliti. Obožavam svaki novi dan u kojem se budim,obožavam sve one male avanture koje mi se događaju svaki,ali baš svaki dan. Obožavam svoj tempo života.
Neželim da to nestane... Mislim da imam sindrom Petra Pana... haha
Kada vidim svoje roditelje kako im je sve teže i teže, padnem u komu. S godinama sve nestane.. to nije u redu.. I kad mi onda netko kaže de odrasti.. Ma neželim nikada odrasti! Teško mi je uopče pomisliti da ću ostati bez ovih svojih prijatelja, da ću raditi,odnosno da neću više ništa raditi... da će proći mladost! dobro, bar se neću ženiti!! hehehe
Eto ljudi,razmislite malo o tome... zagrlite sve što imate oko sebe,jer ništa nije trajno.. danas je tu,sutra toga možda neće biti!!! 
Uživajte! 
Post je objavljen 17.11.2007. u 11:19 sati.