Marketing
* * *
Večeras, svaki bi pjesnik htio biti u mojoj koži.
Ne zbog kože - dobra je to koža, palimpsestiva, masna – nego
Zbog podepidermalnog smradnog mulja i
Tragičnih u njem skrivenih riječi.
Iščeprkao bih sam stih-dva,
Misao-dv'je,
Urlik-urlikânja,
Urlik-urlikânja,
ali
ne može od govna svatko pitu.
Pluća se ovaj put, čini se, urušavaju.
'Hajde još jednu zapali. Usudi se', zazivaju, podla.
'Hajde još jednu zapali. Usudi se', zazivaju, podla.
Večeras, mrskao bih kosti.
U duši, noćas, ima kvalitetnoružnog materijala.
Trudom, pretvorit će se to u ništa,
još sat-dva.
Prije nego se pretvori u ništa, doduše,
Postat će malo gori.
Želudac, ljubomoran na pluća, ište pažnje,
Ljuti se, ulcerno.
Ljuti se, ulcerno.
...
Večeras sam čuo o gatanju iz stopala,
Nadjenuo bih mu ime pedomantija.
Tko prste, navodno, ima čaporkaste, grčevite
Od pedomanta bi dobio riječ „Držite se za život čvrsto, grčevito“.
Što je ljepše nego „Možda je giht“.
Moji su papci ravni kao mađarsko more.
Dosadašnjim iskustvom poučen, doista,
Za život hvatam se kao
Đuro za izboj litice.
Volim tog kojota,
Najviše od likova.
Evo, iz drveća odolje
odnekud laje pas, a ja
priželjkujem da je kojot.
Post je objavljen 17.11.2007. u 00:08 sati.