Marketing
Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije
Inspirirana zadatkom iz hrvatskog napisala sam sastav na ovu temu.
Ovo su riječi pjesme jednog od meni zanimljivog pjesnika koji je djelovao u veoma bitnom razdoblju, P. Preradović.
Pjesma se zove Ljudsko srce.
Na te riječi mnogi bi gledali na pozitivan način, ali ne mogu reći da suosjećam s njima. Ponekad me najviše od svega smeta moja izbirljivost i potraga za ciljem, koju kad ostvarim, brzo zaboravim i tražim još. Je li to ljudska mana i prokletstvo ili borba za boljim životom?!
Ni sama ne znam… A jesmo li loše osobe ako želimo još? Zar ne vidimo nekad svoju pohlepu i nezadovoljstvo onim što imamo? To znači da nismo sretni. Ako prezirem sadašnje stvari i ono što sam sama svojim trudom stekla ja nisam realna, niti ću ikada biti dovoljno sretna.
Shvaćam da čovjek uvijek teži višemu. To je prirodno…
Ali zapitajte se, znači li to da u ostvarivanju vlastitih želja imamo pravo zaboraviti na pravila društva i života? Nikako nije opravdavajuće zanemariti moralne putokaze i podčiniti druge radi lakšeg postizanja željenog cilja.
Stoga, ove riječi su opravdane jedino onda kada činimo nešto da budemo sretniji, ali posljedice bile dobre ili loše ne smiju utjecati na nikog drugog osim na nas.
Ako smo se spremni svakodnevno mučiti, prezirati već ostvareno bojeći se smrti prije nego što smo isprobali sve čari koje život pruža, tada sa sigurnošću možemo znati da se u nama nalazi srce ljudskosti i stalne težnje.
Pa sada vas pitam, slažete li se s time? I spremni ste proživljavati sjetu na najvišoj razini sreće?
Jeste, jer tražite više i više… A opet, samo ste čovjek, baš kao i ja.
Post je objavljen 16.11.2007. u 18:02 sati.