Marketing
zimski san ....
photo by flickr
Noćas, prvim snijegom dozvan,
pohodio me čudan san ...
Bosa, u dugoj bijeloj spavaćici, ležah na obali Dunavskoj ...
Iako sam ležala u snijegu, nisam osjećala hladnoću. Ugodna me uspavljujuća toplina obuzimala, osjećala sam kako tonem u san.
Pahulje su mi poigravale nad glavom kao jato bijelih leptirica i spuštale mi se na lice, usne i očne vjeđe. I kad oči sklopih, i dalje sam ih vidjela. Padale su sve gušće ...
Tada me Tvoja ruka dotaknu, Jedini.
Podigao si me i poveo za sobom, k'o Orfej Euridiku ...
Znala sam da se ne smiješ osvrtati, no silno sam željela da se ipak osvrneš i pogledaš me ... Pogled Tvoj željela sam više od života, više od spasa i izbavljenja, no u tom bijelom svijetu izgovorene bi se riječi pretvarale u ledene kristale ... i padale bi, uz tihi zvon, na smrznuti pijesak na obali.
A tada si se okrenuo.
U sljedećem trenutku ljubili smo se, skriveni bijelim velom pahulja, što zaklanjao nas je od svijeta.
I nije nam bilo važno ni odakle dolazimo, ni kamo idemo ...
I činilo nam se da će se taj trenutak osvrta, pogleda i dodira produžiti u beskraj ...
Probudih se. Vani je još sniježilo.
Stajala sam kraj prozora, snom uznemirena.
I budna, još uvijek bijah sretna što nisi izdržao, što si se osvrnuo ...
euridice-and-orpheus
Post je objavljen 16.11.2007. u 17:35 sati.