Marketing
IVF#2 DC29 15p3dt - IMAMO BETU!!!
Ako mislite da je 2WW za izluditi, probajte vidjeti kako ćete preživjeti 5 sati čekanja nalaza.
Dakle, jučer 28DC i 14p3dt odlučila sam napraviti betu. Test nisam niti kupovala jer smatram to bačenim novcem. Beta je beta.
U osam sati sam dala krvni doprinos. Nalazi tek poslije 13.
Popila sam kavicu s mojim D. sjela na bus i otputila se kući. Onog trenutka kad sam ušla u kuću poželjela sam se vratiti natrag i kampirati pred bolnicom. Nisam bila u stanju ništa napraviti. Da ne bi izludila uzela sam Sudoku i zadubila se u brojčice. Ipak sam ja žena od brojki ne od slova.
Moj D. je otišao po nalaze i nazvao me. Mislim da mi je u tom trenutku srce stalo. Osjećala sam se kao da mi netko čita osudu. Brojka koju sam čula u potpunosti me paralizirala.
490!!!
Počela sam plakati, a preko telefona sam vidjela da ni D. nije ravnodušan.
Ushodala sam se po dnevnom i nisam znala što da radim. Prvo sam zahvalila dragom bogu, a onda sam, što je i za očekivati počela tražiti tablice s iznosima bete.
Pa statistika (koja je kao što i sami znate velika laž) kaže da 17dpo tj poslije punkcije u mom slučaju, iznosi u prosjeku 132 tj. granične vrijednosti su 17-429. Ok moja je veća što sada 
Znam da su sve karte na stolu i da je još sve moguće. Sve ove godine borbe s neplodnošću naučile su me oprezu. Toliko su mi izmiješani osjećaji. Mislim da se nalazim niti na nebu niti na zemlji.
Strah me jer beta ne izgleda školski. Ako su duplići mislim da bi trebala biti viša od ovih 490. Kroz glavu mi prolaze različiti scenariji: vanmaternična, blighted ovum i sve druge stvari za koje i ne znam kako se zovu.
Vijest su saznale moje usborkinje i prijateljice koje znaju tko sam na forumu. Strah me objaviti vijest jer ako se desi nešto loše ne bih imala snage to reći svim ljudima i onda slušati one isprazne "znam kako se osjećaš", "bit će bolje idući put" i sl.
Zašto sam vas obavijestila tek danas? Jučer sam pokušala pisati no misli su mi bile potpuno zbrčkane (kao da su bolje danas!). Poslije podne sam u jednom trenutku shvatila da sam zaboravila od uzbuđenja jesti, kasnije nisam uspjela dugo zaspati od straha da danas to više neće biti istina. No kraj tastature mi stoji nalaz i svaki čas pogledam da se uvjerim da je to istina.
Post je objavljen 17.11.2007. u 10:03 sati.