Svanula je zora
Budi se jos jedan dan
Uz zvukove violine cvjece cvjeta
U prolazu kraj mora kosu nosi vjetar.
Prolaznici se pozdravljaju blagim dodirom ka sesiru...
Ulice se peru podsjecam sebe na jedan film u mislima se nalazim u Parizu u jednoj ulici sarenih zavjesi drvenih stolova spremnih da posluze jednu jutarnju kafu uz biskvit citam novine.Uzivam u slovima koje ne mogu da spzonam da procitam.U prolazu stare dame sitnim korakom hode ka prvim spoznajama i obvezama na poslu...
Ulica je tek svanula sunca jos nema kao da se naoblacilo,topli vazduh vec rasplamsanog kamina grije me u caffeu gdje pijem kafu,posmatram zavjese kako su sarene i griju ambijent koji podsjeca na veliki dnevni boravak sa puno stolova i bez stoljancima gdje slzue caj,domace biskvite,krofne,kafu sve ono sto treba za jedan lijep dorucak...
U pozadini cuje se violina koja budi pospane goste koji jos uvjek zjevaju i tesko se mire sa novim danom koji treba da prodju na poslu.Ja sam tu stranac neprimjecena i necujna.Uzivam u malom kutku ka prozoru gdje gledam plocnike Pariza,izlizane od milijun koraka raznih prolaznika.Visoke Borove koji otkirvaju tmurno nebo Pariza i zele dobro jutro svima.
Na uglu stoji covjek rekla bih vjesnik ulicni prodavac novina koji vice obavjestava glanu vjest danas u gradu Parizu...Otmicari, lopovi, razori,politika glavna ofanziva svega cemu nema kraja...
Odlutah malo i do Sene mirna rijeka pomalo mutna i hladna nadasve siroka sa sivim brodovima koji krstare po njoj...Stojim na mostu i posmatram blagu dubinu zeleno mutnih voda koje nosi rijeka Sena...
Razne parove koji su zagrljeni i slikaju se pored nje da zamrznu sjecanja da su bili nekad tu...
Hladno je ovo jutro ljudi se drze za ruke setaju setaju i setaju....
Post je objavljen 16.11.2007. u 00:00 sati.