Marketing
13.11.'07.
Pjesma polako svira
I ovaj grad još sniva
Pjesma skoro pa stat će
I zora ubrzo svitat će
Još se nadam zvizdama
Da sudbinu će reći
Ali nema ih,
Samo oblaci su sve veći i veći
Tamniji…
Moj život i ja sve jadniji
Sinoć sam opet plakala
Sidila na prozoru i razmišljala
Nisam bila sama
Kiša me pratila
Bila mi je drug u ovoj noći
Mislila sam ''možda češ ipak doći''
Ne, ne, opet se varam,
Po ko zna koji put
Uvik kad te trebam nema te tu
Ti ko zna di si, dal uopće sam si?
..pitam sama sebe, 'dali si lažem?'
'druga je pored tebe'- da si to kažem?
Šta ću dobiti tim, hladan osmijeh i njegov sjaj?
Malo ironije, dosta je i to, znaj!
Ne brini za me…ajme..
Ne daj da ti to bude teret na rame…
Zbog koga? Zbog koje? Zbog mene?
Molim te, ionako me nemaš više uz sebe…
Samo me pusti, pusti me, neka plačem
Nek još večeras guste suze padaju zbog nas…
I neka sve ostalo je bijedno..
Bijedan je i ovaj život kad nemaš s kim
Tugu ili radost da podijeliš…
Sve je za me varka, crno i trulo
Iluzija svega u kojoj postoji neka zagonetka
Ne želim ju odgonetnuti,
Ne trebam se još jednom neugodno iznenaditi…
Živim još malo…sa jutrom reći ću ti zbogom
I ništa više..nemoj me se sićati ni sviću paliti
Nemaš od toga ništa, ne možeš me vratiti…
Post je objavljen 15.11.2007. u 17:43 sati.