...znao sam da griješim.svjesno sam se uvalio u nevolju,pritom znajuči za sranja,znajući za tanku nit koja nas spaja,znao sam za najdublji strah,obečanje...znam i znao sam.nema opravdanja.U datom si momentu nisam mogao pomoći.morao sam posustati jer sam težio svijetu kojeg nema,koji je iluzija,koja kratko traje ,a duge i ogavne posljedice ima.Ali u toj iluziji nestaje bol života,nestaju ljudi,okolina.Nastaje tišina,tišina kojom sam težio i dobio na kraju.Neznaš,jer ne možeš znati koji je to jebeni osječaj ne osječati odjednom ništa,a prepun si i lagano pucaš prepun svakojakih emocija.bilo je ili dan tišine ili ludara.Za ovaj sam put izabrao dan tišine.Više neću.Sada ću preći na ludaru.Da se odmoriš ti,lele,ja.Da dobijem na vremenu o razmišljanju.Gdje cijeli dan nemam šta raditi.I znam da če iz te silne dosade i okruženja nastati nešto,dal stvar ili ja to je za vidijeti.Al rodit če se nešto.jesen....
AND THEN
PODVOŽNJAK
TV
STIŽE,JEDVA ČUJNO,TIHO
LAGANI PREOBREŽAJ
UTOČIŠTE NEKOG KUKCA ILI PTIĆICE
PILSS
BILO JEDNOM JEDNE JESENI
I ONI SE SPREMAJU ZA NADOLAZEĆU ZIMU
MAŠTI NA VOLJU
CRNOBIJELA JESEN
PLOD
BOJA
A NAJBITNIJE OD SVEGA JE OVO:
"...šTO SMO BILI I ŠTO JE BIO TAJ GORKI TREN ŠTO ŽIVOT SE ZVAO...?
G.leopardi
Post je objavljen 15.11.2007. u 12:19 sati.