Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nogometnistrucnjak

Marketing

Dobar posao u Španjolskoj

Dobar klub. Što to zapravo znači. Običnom laiku, zaljubljeniku u nogomet, ali opet ne prevelikom poznavatelju nogometnih prilika i neprilika termin „dobar klub“ predstavlja skupinu dobrih igrača, ponekad je tu i dobar trener i samim tim imate dobre rezultate. Tako bi to netko neupućen rekao: dobra momčad, tj. igrači s dobrim trenerom puno toga može.
Igrači i trener su samo vrh ledenog brijega zvanog Nogometni klub. Nogometni klub je tvrtka, institucija, brand, team. Igrači i treneri su zaduženi samo za ovo posljednje, a da bi to posljednje funkcioniralo na najbolji način preduvjete im moraju osigurati klupsku financijeri i činovnici. Za primjer ću uzeti madridski nogometni klub, Atletico Madrid i njihovu ovogodišnju odličnu financijki isplaniranu kupovinu. Za početak je to bila samo financijski dobra investicija a kako vrijeme prolazi, pokazuje se da je investicija bila sasvim dobra i igrački.
Kao i većina „velikih“ klubova tako i Madridski Atletico uglavnom više troši na transfere nego što od njih zarađuje. Atletico je ove godine prodao klupsku ikonu, igrača od kojeg se očekivalo, a neki i još očekuju, da će postati najbolji napadač na svijetu. Naravno, riječ je o Fernandu Torresu, španjolskom reprezentativcu i obožavanom igraču od strane Atleticovih navijača. Cijena? Prava sitnica, 38 milijuna eura. Atletico je uspio naplatiti ono najvrednije što igrač ima, a to je potencijal. Torres zasigurno nije toliko dobar igrač, ali danas su velikani primorani kupovati što mlađe igrače i na taj način pogađati koji će od njih postati zvijezda. Prije par godina je Freddy Adu bio svjetska senzacija iz SAD-a (Gana), predviđana mu je karijera iz snova. Međutim, dečko nije puno napredovao, trenutno je u Benfici i tek se privikava na europski način igre. Ali Portugalci su ga kupili za samo 1,5 milijuna eura i nesumnjivo će na njemu dosta zaraditi. Da se vratim na Atletico i Torrese. Španjolci su unovčili potencijal svoga pulena, a za te novce (malo su još dodali, naravno) su u klub doveli Raul Garciu, Reyesa, Mottu, Forlana, Luis Garciu, Cleber Santanu i Simao Sabrosu. 30tak milijuna eura su u minusu što se tiče ovoga prijelaznog roka ali te cifre su normalne za klubove takvog statusa. Za njih je puno bitniji igrački kadar, a Atletico se s ovim prijelznim rokom znatno ojačao. Zato treba pohvaliti njihovu upravu, stvarno dobra kupovina ovaj prijelazni rok a to se najbolje vidi po rezultatima u jakoj španjolskoj ligi.
Primjer jako dobrog funkcioniranja financijske strane kluba koja očito želi unovčiti svoje mlade igrače jer kako su prodali Torresa tako će za godinu-dvije i Sergia Aguera, dečka koji ide Messijevim stopama. Ipak, treba priznati da su u njega i dosta i uložili, 23 milijuna eura. Ali siguran sam da će ga skuplje prodati.

Velike nade ovoga prijelaznog roka:

Freddy Adu (1989) – Benfica – 1,5 mil €
Pato (1989) – Milan – 20 mil €
Anderson (1988) – Man Utd – 31,5 mil €
Rakitić (1988) – Schalke – 5 mil €



Post je objavljen 14.11.2007. u 18:05 sati.