Muzika je uvijek bila hrana ljubavi, a ljubav je hrana za muziku.
Ima trenutaka koji se na prvi pogled baš ničim ne izdvajaju iz svakodnevice, ali ih ipak doživljavam na drugačiji, poseban način. To može biti i nešto važno, nešto što mi je možda promijenilo život, ali i mali bljesak koji me ispuni, potvrdi, a da mi možda promakne nezamijećeno, izgubljeno među gomilom značajnih događaja i datuma.
Dodir tvoje ruke u mojoj kosi, smijeh, miris iz djetinjstva davno izgubljen, dašak hladnog vjetra ili prve kapi kiše tog dana, prvi susret pogledima, prvi poljubac, prvo volim te, drhtanje u tvome naručju, tvoj topli zagrljaj...prve pahulje snijega iz vječnosti sivog neba, odsjaj zrake sunca u mojoj sobi , moj odraz na površini vode. Pamtim i izdvajam te trenutke po prepoznavanju mene same u njima i s njima. To su trenuci bez opipljivih sjećanja. To su trenuci koji nas vračaju nazad u našu prošlost, jer kroz njih mi postojimo, oni su naša snaga, naša želja za životom....
Tu su uvijek čak i kad se oči ne zatvore.
Post je objavljen 14.11.2007. u 14:27 sati.