Ovih dana se osećam kao u jeftinoj španskoj (pardon meksičkoj) seriji. Problem je sledeći. Sarađujemo s nekim s kim je dogovor nemoguć, svi smo nervozni u njegovom prisustvu a pri tom nas maltretira kad god mu se pruži prilika. Od nas petoro, prvo se posvađao sa osobom A, zatim sa osobom B, zatim se dobro zakačio s osobom C, onda sam ja došla na red, a danas je koleginica čak i zaplakala. Sirota, nije znala s kim se „u kolo“ uhvatila. Pri tom je jedan od onih glasnih. Od onih koji ne dozvoljavaju da završiš rečenicu, misao niti akciju.
Kako bih sačuvala živce i ono malo pameti što imam, odlučila sam da u sukob više NE ulazim. Ne odgovaram na provokacija, kažem mda, mda, uđe mi na jedno a izađe na drugo uvo. I nema problema. Savršeno sarađujemo!
A i to samo do petka. Posle toga nikad više.
Post je objavljen 13.11.2007. u 21:50 sati.