Prije svega hvala svima na komentarima,i molim vas samo komajte.Ne pišem novi post sa manje od 50 komova.Nadam se da nisam zahtjevna.Pusek svima
Spavao sam cijelim putem i probudio se kad smo stigli u Mađarsku.Imali smo taj dan cijeli slobodan.Bojan je uživao što ima čistu hotelsku sobu,ja što imam laptop u sobi za dopisivanje sa Natašom,Branko što se može kupati u jezeru,a Danijel je bio cijeli dan samnom birajući pjesme.
-Teško je to za odlučit.Ima puno dobrih-reče
-Da vidim kakvih imaš-rekoh mu i obratih pozornost
Poredao je on tu jedno desetak pjesama.Odlučili smo da ćemo sami izabrati,onda pokazati dečkima pa onda Periću.Tako je i bilo.Izabrali smo:našu početnu-Nije htjela,Jela,Kad zamirišu jorgovani,Lipe cvatu itd.Bilo je još svakakvih.Stvarno je bilo teško za izabrat jer mi nismo imali svojih pjesama, a vrhunskih izvođača je bilo more.Koncert od dva sata nam je bio zakazan za sutra u Budimpešti.Bili smo jako nervozni.Nije mi išlo kako neko želi slušati bend koji čak ni nema svoje pjesme.No vjerovao sam da će sve ispati dobro.
Nisam mogao spavati,čak sam probdio cijelu cijeli sljedeći dan.U osam smo krenuli na stadion.Koja je to bila pozornica i ta oprema,ali ne hvala ja imam svoju Taru i njome ću najbolje odsvirati.Bili smo obučeni najbolje što možemo.Ja sam imao crne poderane rifle i majicu bijelu bez rukava,a i ostali su imali slično.Izašli smo pred pozornicu i vidjeli oko 1000 ljudi,no svi su samo stajali.Dečki su mi rekli da kao održim neki govor
-Ma što baš ja.Zašto ne Perić-rekoh ljutito.Ipak nam je on «lider»
-E ili je to bio taj Marko. Znam da je neki, ali kad si već tu možeš i ti –reče Bojan gledajući me ljutitog. Pogledao sam i on mi se nasmiješio. Pogledao sam u nebo i ona mi se nasmiješila.Također sam mislio i na Natašu.No dobro.Ako nas budu gađali rajčicama,otićemo i onda ću moći nalupati Bojana
-Izašao sam pred mikrofon i drhtavo ga uzeo u ruke,pokušavajući reći nešto mojim vršnjacima,a i starijima koji su poprimili jako ljutit izraz lica
«Ajde pjevajte,da možemo ići»-rekao je neki glas iz publike
Počeo sam:»Za početak dobro vam veče.Znam zašto ste tu.Iako moji prijatelji iz benda misle da ste tu zbog nas,varaju se.Vi ste došli rugati nam se.Znam to jer sam vidio oglas u gradu-rekao sam jer sam vidio Perićevo lice
-No prije nego budete otišli i tračali nas po gradu i nazivali razmaženim zvjezdama,vjerujte da nismo uspjeli sastaviti bend tako lako,jer svi mi odlično radimo svoj posao.Zato poslušajte jednu barem pjesmu pa odlučite kako ćete.-rekao sam,okrenuo se i rekao da sviraju Napile se ulice.Sve je krenulo u ritmu adrenalina.Kad sam čuo tu muziku,zaboravio sam publiku i počeo pjevati iz srca,kao i Danijel.Dečki su nas sjajno pratili,a posebno Gaga iako je imao samo tri godine iskustva sa bubnjevima.Nakon prvog refrena publika se digla na noge i svi su živnuli,a neke su cure vrištale.Pogledao sam dolje i uhvatio prvu koja se našla.Počeo sam pjevati s njom,a ona je plesala.Odsvirali smo svoja dva sata u Mađarskoj tako odlično da mi je došlo svirati tu još mjesec dana,no morali smo ići dalje.I u drugim zemljama sam ja morao probijati led,pa su me onda poslije koncerta pratile lijepe Talijanke i ostale Europljanke
15.8.smo došli u Hrvatsku. Sletjeli smo u Zagrebu gdje nas je dočekao predjednik. Mislim da je ime po nekom jelu. Čekaj samo malo. MESIĆ. Tako je!.Odsjeli smo u hotelu «Aurora» u Malom Lošinju.Stigli smo tri dana prije,a kako i zašto to ne znam.Sigurno onaj kreten Perić nije dobro napravio proračun.Kad sam vidio da smo u Malom Lošinju nazvao sam Mesića:
-Dobar dan,trebao bih vas uslugu-
-Samo reci-odgovori on preko mobitela. Inače rekao je da ako bilo šta trebamo da nazovemo i tražimo.
-Ako bi ikako bilo moguće da na jedan dan odem u Osijek.Svedno sviramo u četvrtak.-rekao sam mu nervozno jer sam mislio da će pitati zašto i kako se ja to usudim pitat…
-Naravno,doći će Boris po tebe sutra u osam i budi dokle hoćeš i on će te vratiti nazad.-rekao je i dodao:»A sad me ispričaj,moram poklopiti»
-Naravno i hvala-rekoh i sklopih slušalicu.Tek što sam ju sklopio ušao je Danijel brišući kosu.Ostali su bili još u bazenima.
-S kim si pričao.-upita
-Sa Mesićem.Želio bih sutra provesti dan u Osijeku.-rekoh mu skidajući majicu
-Zašto?-
-Idem posjetiti Natašu .-rekoh
-A Bojana?Rekao si da se ovaj mjesec vraća-reče-što ćeš joj reći.Da si bio sa nekom petnaestogodišnjakinjom iz Osijeka
-Ne znam,ali Bojana je mene napustila i neću Natašu oženiti tamo,već joj idem mu posjet.
Post je objavljen 13.11.2007. u 20:36 sati.