I ja sanjam, da me nešto stisne
Zgromi čudovišnim šakama
Zaustavi ritam grudnog koša
Natopi dah, iscrpljeno tijelo
I uspava.
Da se ne budim ovdje više;
Dok tonem kroz sumrak
U sivo, tamno;
Što dalje
Kroz sjene
Smrt i zvona.
U mrak,
Ništavilo
I ono što sam bio.
***
Dođe mi da spalim, uništim, razorim, degradiram, refraktiram i zakopam sve,
Baš sve;
Duboko, što dublje, da više ne ćutim, osjetim, gledam, propitujem, zamišljam, kroz riječi zakrivam;
Trgan, posiječen, odbačen, predan.
Lomim sve misli odjednom,
Tebe, i njega! Prijatelje, neprijatelje, strance i mrtve,
Uz komornu buku, arije i note.
Veličanstveno ih rastavljam, sastavljam, ismijavam, zaplakujem, u lijesove stavljam, mučki ubijam,
U peharu vina, droge i dima.
Uz palež i lavež, dreku i viku,
Zagrljaje, poljupce, udarce, bol, tjelesnu strast i zao glas.
I dođe mi...
Da zašutim.
Post je objavljen 12.11.2007. u 22:04 sati.