Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sisa

Marketing

dreku smeđi ljubičice bijela



Da zaobiđem uvod oko kojeg se svaki puta moram mučiti, i tako olakšam sebi stvar, a vama čitanje, priječi ću na ono bitno.
Stvar koja me muči, svoje korijene vuče iz celulozom bogate prehrane, a ne iz dvojbe za koga glasati, mada i stranke također pridonose tom mučnom stanju – sranju.
U stvari, više je riječ o jeziku no o samom sranju.
Ono što me muči jest zašto vlasnici svojih restorana, kafića i sličnih mjesta, na vrata zahoda stavljaju natpis Toilett ili Toillett? U čemu je problem? Nije li zahod mjesto u kojem se kako god njegovo ime zvučalo moderno i otmjeno, čovjek isere baš kao što se i u štali isere krava? Čemu prikrivati prirodu prostorije u koju su i carevi išli pješke?
U zahodu je car zaista gol i čemu to skrivati?
Hoće li nam govno mirisati na ljubičice ako na njemu piše Violet? Hoće li iz dubine školjke odzvanjati Eine kleine nacht music, ako je na njoj dijamantom ugravirano W.A. Mozart und Swarovski?
Prosudite sami.
Ako vam ne polazi za rukom da to učiniti zdravim razumom, a ono namažite si ruke Neutrogenom, skupite otvorene dlanove, njima oblikujte prostor i prdnite u njega. Shvatit ćete koji miris prevladava i da iza svake molekule umjetnog mirisa, stoji kilogram molekula prirodnog smrada.
Pa čemu si onda bosti oči zlatnim šiljkom za led, kad ih ozlijediti možemo i hrđavim čavlom?
Pitat ću vas, jebem li im sunce pokondireno, snobovsko i anglofilsko, nije li zahod najprikladnija riječ za mjesto gdje se piša i sere?
Tko su ti idioti kojima na vratima zahoda više odgovara anglizam no hrvatski jezik?
Idemo li u zahod napraviti smeđi nered i diviti se vlastitom smradu, hvaleći svoje hormone ili ćemo tamo jesti bajkalski kavijar i ispijati šampanjac?
Pišamo li u zahodu prskajući okolo sićušne kapi urina ili bolesno pažljivim pokretima listamo papirus, domovnicu Isusa Krista?
Pa ja se pitam još, ako netko na vratima zahoda vidi natpis Toilett, a muči ga proljev, hoće li se taj žitki izmet sam od sebe stvrdnuti, zamotati u zlatnu foliju, posložiti u draguljima optočenu kutiju od bjelokosti i dati si ime «Najfinija belgijska čokolada ikad»?
Hoće li se namreškani, reciklirani papir za brisanje guzice pretvoriti u kašmir, svilu ili, štojaznam, prezervativ pokojnog pevača, konzerviran u formalinu, zajedno s fetusom pudlice Vlatke Pokos?
Ili, kad sam već plotunom ogorčenja sravnio ulicu, sravnit ću i cijelo selo, hoćemo li u tragovima govana na papiru pročitati božju riječ i uz kabalističku himnu staviti desnu ruku na srce i podignuti posrani papir na jarbol ponad Jeruzalema?
Hoće li, pitam ja Vas, oko zaštopane školjke, do vrha pune jezerom govana, bogati šeici zasaditi palme, izgraditi još jedan Burj al Arab i dvoranu za slalom i veleslalom?
I što će se dogoditi ako nas uslijed velikog pritiska u vodokotliću po nogama pošprica mješavina vode i mrvica govana okupanih urinom?
Hoće li nam na tom mjestu zacijeliti rane ili se pojaviti stigme zbog kojih ćemo kupiti vilu u Međugorju i njivu u Fatimi?
što, pitam vas što, što će se dogoditi, ako na vratima zahoda piše Toillet?
ŠTO, ČUJETE LI ME VI USRANE ŽIVOTINJE KOJE SE PRETVARAJU DA SU DEPILIRANA OŠUPČJA MOPSA KRALJICE ELIZABETE, ŠTO ĆE TADA BITI?
Hoće li se govno pretvoriti u prapočetak?





Post je objavljen 11.11.2007. u 19:34 sati.