Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/adansoniadigitata

Marketing

Prva impresija

Dragi moji, nakon jedne pauze od nekoliko tjedana, odlučila sam se napisati novi post. neki znaju gdje sam bila, neki ne, ali to nije bitno.... Daleko, daleko. Neću vam pisati o tome kako sam se provela, to mi je već dosadilo, samo ću napisati imena gradova koje sam posjetila... Možda napravim kaksve galerije da pogledate slike...
Novi post na "zovi me" blogu bit će također danas objavljen, sasvim jednostavan, kakav je i inače...;)

A sada da se prebacim na temu ovog posta, koja je došla sasvim slučajno, na satu hrvatskog.
Čitali smo priču "Pravda" koja je na prvi pogled jako zamršena i komplicirana pričica, no u sebi sadrži toliko toga poučnog, zanimljivog ili pak - nedokučivog.
U glavnom, priča započinje sa čovjekom koji odlazi u šetnju do grada. Naizgled, sasvim lijepo početak. I tada ugleda muškarca koji udara ženu. I vuče ju za kosu. I sad, što bi čovjek prvo pomislio? Da je počinitelj zao čovjek – loša osoba? Upravo to bih ja pomislila. No promatrač i ujedno spisatelj to ne učini, već stade bolje promatrati prizor. Zajedno sa njim promatra još jedan čovjek, koji nije bitan u cijeloj toj priči. Prvi promatrač se zamisli i razgleda situaciju obrnuto. Što ako je žena nešto loše skrivila? Što ako je on bio žrtva neki niz mjeseci, a možda i godina, te je ona postala žrtvom tek ovih zadnjih par minuta koliko ju je ovaj stao udarati? Čovjek nikada ne bi nešto tako zaključio motreći ovakav prizor. Dakle, vidimo starijeg čovjeka, punog bijesa kako ženu vuče za kosu po ulici i udara ju u glavu, u lice, po nogama.
Nema što. Ja bih zaključila da je on kriv. Možda nije bio kriv prije, no ja gledam stvari kako stoj ovog trenutka – a ovog trenutka vidim kako je on taj koji nanosi bol. Vidite, krivo razmišljam. Povodim se za prvom impresijom. Što to znači?
Vidjet ćete u nastavku priče. Dakle, spisatelj i još jedna osoba promatraju taj događaj. Ne poduzimaju ništa, jer razmišljaju i drugačije, upravo obrnuto – da je žena krivac. Tada dolazi još jedan čovjek, mlad i snažan, te čim ugleda ovo dvoje kako ravnodušno gledaju tu situaciju, hitro otrći prema onome čovjeku i stade ga nemilosrdno udarati. Za to vrijeme žena ustaje, počne popravljati frizuru, i bez traga nestade. Ipak je promatrač imao pravo, sada izgleda kao da joj uopće nije stalo do toga koliko ju je puta taj čovjek udario, koliko ju je boljelo. Naprotiv, izgleda kao da joj je stalo samo do frizure, koju je počela munjevito popravljati. I sad, što da čovjek pomisli? Je li uopće trebao pomoći toj ženi, ili ju je trebao ostaviti, kao što su ju ostavila ova dvojica, mirno gledajući tučnjavu.
Tada dolazi već treći prolaznik, vodeći za ruku dijete, te ugleda prizor kako mlad čovjek udara starijeg od sebe, ne štedeći ga i udarajući ga po licu, tijelu, nogama.
Što bi tek on trebao pomisliti?
Na tom dijelu priče sam shvatila kako nitko nije znao što se dogodilo prije, ne znamo je li ona žena napala nekoga drugoga, te je zato onaj čovjek nju stao udarati. Zato, nikada ne bismo trebali razmišljati o onome što vidimo tog trenutka, naravno, ne uvijek, ali u ovakvim situacijama često nas može sam vid prevariti, jer – mi možemo vidjeti ono što se ispred nas događa, no ne možemo vidjeti što će se dogoditi ili – što li se dogodilo prije nego li smo mi došli.

Vidite, mislim da je to vrlo poučna priča jer nas natjera da razmislimo o našim postupcima i promotrimo ih sa svih strana, prije nego što donesemo neku odluku.

DODATAK: Ovim ovdje ne želim reći kako onaj čovjek koji se uopće usudio tući ženu, bila ona dobra ili loša kao osoba, već sam željela reći kako je čovjek koji je kasnije došao ugledao nešto sasvim drugo: mladića (koji je štitio zlostavljanu ženu) kako tuće starijeg gospodina. E to je bila moja osnovna misao. ne povodite se za prvom impresijom, a ne: Tucite žene ili promatrajte sa strane. To nikako. I protiv sam toga, da se razumijemo. ;)



Post je objavljen 24.11.2007. u 11:13 sati.