Camao
- drugi krug- novele s kozmopolitanskim sadržajem
- Alfred Kamenski:
o nekonvencionalan (odlazi iz grada u grad)
o provincijskog porijekla
o ključna je njegova nemogućnost da bude na jednom mjestu, lutanje, dosada
o uz motiv potpune otuđenosti od svijeta nalazimo i motiv lutanja (Pariz, Ženeva, Beč, London)
o svira po klubovima da bi preživio
o studiranje ga nije ispunilo srećom i zadovoljstvom pa nije redovito učio
o umjetnik, glazbenik
o glazbenik- glazba je najjača, najapstraktnija- nema oponašanja stvarnosti
o teži nečemu, a ne zna čemu- lutalica
o sviranje- iz krajnosti u krajnost- jedan dan svira pijancima, a drugi dan svira u orkestru
o ne bori se protiv konvencija jer ne zna što želi, inertan je
- što o njemu konkretno doznajemo:
o ništa konkretno- puno podataka o njemu, ali ne doznajemo ništa konkretno o njemu (svukud se premješta, brzo se premješta u prostoru)
o ostaje plošan, apstraktan lik- odvojen od svog prostora i vremena
- susret s Fanny:
o nije logičan- prvi put se vide i znaju si imena (ona Poljakinja, a on Hrvat)- govore mješavinom jezika- sve okolnosti susreta su bajkovite, mješovite, irealne
o oboje su zaljubljenici u glazbu, svatko od njih predstavlja drugi pol
o uz glazbu, sjedinjuje ih i motiv ljubavi
- osnovni simbol: Camao (kao simbol zla)
- svjesno se odriče svojih ideala: ako ga ostvarimo, on više nije ideal
- simboli koji mogu nagovijestiti Fannynu prisutnost:
o miris dok Kamenski svira
o rukavica na klaviru
o kod klavira
- novela je ispunjena atmosferom, slutnjom, slutnja tajanstvenog- glas papige (simbol smrti), lavež pasa
- tragičan, neočekivan kraj, na kraju caruje smrt
- kraj je u svojoj tragičnosti šokantan jer se više niša ne može dogoditi- svi sudionici su mrtvi
- sličnosti Alfreda i Đure Matića: bježe od realnog – miješaju se san i java: pasivni likovi, uživaju u glazbi, poniru u vlastiti svijet, vlastito biće, tragičan kraj
Post je objavljen 11.11.2007. u 02:55 sati.