Kao sviječa koja se gasi..ne može vječno trajati...lubav ugasla u meni plane,
nepredviđeno,gorko tada stane...i tad se pitam...Bože,što sam ti skrivila;kad
ga volim...a on mene ne podnosi,a on moju ljubav ne vidi,moje
pjesme ne čuje,a moju bol ne osjeti!
I tada,,,poput ptice kad prestane letjrti,poput sunca koje prestane sjati,popt
srca koje prestaje kucati-prestaje i moja ljubav-prema tebi...
premda si mi bio i ostao sve,za me nemaš milosti,ostavljaš me
u suzama zbog one koja te ne voli...samo si joj u prolazu,,,a ja?
Ja bih ti bila sve...tvoja nada,i razlog za kojeg se budiš jutrom,i
volja za životom...bila bih ti sve>;i noć,i dan....
sve što čovjeku treba da bude sretan-to bi ibli ti ,i ja!
I bila bih uvjek tu,uz tebe,u tvojim mislima...
ne bih nikad otišla,,,nikad te napustila...
i mnogo bismo puta pomislili;koliko čovjeku malo treba da bude sretan??
A onda,kada bi pomislio da nema nikoga,da si sam...znaš što bi tada bilo?
JA bih bila tu...i za čas;povukao bi ono što si maloćas pomislio i rekao-
imam ljubav-imam onakav život kakv mi treba...
i kada bi napokon došao nam sudnji dan,,,držeč se za ruke,
otišli bi na put bez povratka...u vječni sjaj...
I bez obzira na mnoštvo ljudi koji nas progone;ostali bismo skupa...
zauvjek...ostali zajedno.
pitam se samo..hoće li se to ikada dogoditi?Hočeš
li shvatiti da ljubav nije bez veze,samo za usput...pitam se
hočeš li to ikada shvatiti ,ljubavi moja....
Post je objavljen 10.11.2007. u 19:52 sati.