Dolazim doma pokisla i promrzla. Ako nešto ne volim u Zagrebu onda je to kada pljušti kiša, puše vjetar, tramvaj toliko krcat da moram prilijepit facu na vrata a na raskrižju kolaps. I samo želim doć doma. A sve se to tako odužilo. Dolazim doma, a doma hladno. I samo trebam nekog da me zagrli. Da me privije uz sebe i kaže da je sve ok. Sve je nekako čudno. Ja, događaji oko mene, drugi ljudi. Pokušavam ispravit neke greške, i trudim se, al ponekad ne ide. Stalno učim, a ništa ne ulazi u glavu. Zujim naokolo i mislim samo na jednu stvar. Jednu stvar koja mi u ovom trenutku stvarno ne treba. Ali eto, pojavila se. Heh. I želim puno toga pisati, ali inspiracije nema. Riječi se ne slažu u onom redoslijedu u kojem bi trebale.
Ali živa sam i zdrava. Zasad. I volim vas sve još uvijek. I fali mi blogosfera i neki ljudi. Ali eto, trenutno ne mogu pisat. *:
Post je objavljen 09.11.2007. u 18:33 sati.