Marketing
Pusti nek' misle što hoće...
Ona ustaje u zoru dok još nitko nije budan
Želi ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke radi od jutra do noći
Skrivajući da je umorna
Za svakog uvijek ima osmijeh ali neda nikom da joj priđe bliže
Nego što im dozvoli
Kad stigne kasno kući iz svijeta se isključi
Počne radit što joj je najmilije
Evo bas slusam Adastru, super su mi...zapravo slusam ih vec malo duze..no vec i malo duze se spremam napisati post, no nikad nemam vremena...radim po citave dane, dane kad radim ujutro popodne provedem s dragim, dane kad sam slobodna provedem spavajuci, eventualno nekim shoppingom, kavicom i naravno sa dragim...nisam imala vec dugo slobodan vikend, to me ubija..tj. nisam vec dugo imala dva dana za redom slobodna, to ubija...
Pusti (Adastra)
Dižemo silne zidove
Svojih ego tripova,
A iza njih smo usamljene skitnice.
Najgore je kad desi se
Da u trenu nestane
Ono što gradili smo
Sad je prazan hram.
Kako se lako odreći
Jedni drugoga,
Sve svete stvari
Danas ništa ne znače.
Negdje u tami prkosi
Pravednik koji doziva
Vjetar što utjehom će izbrisati bol.
Pusti nek' misle što hoće...
Opet prkosim u tami
Ovog puta nema vraćanja
Ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja.
Pamtim sreću koja traje duplo manje,
Malo procvjeta pa se pretvori u sranje
I kad postanem pric drugi dan sam opet žaba,
Umoran i nemoćan ko neka stara baba-
Sve je usporeno opet osjećam se grogi,
Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi.
Odbijam bit' provociran,
Odbijam bit' iznerviran,
Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran.
Zašto više nismo ljudi dobre volje?
Zašto naše ne valja a tuđe je bolje?
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu?
A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,
Na njemu nema dosta hrane al'
Ima metak za svakog...
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
I tko su svi ti umjetni idoli?
Govore sorry kad za milost se moli
A reklame im govore kako se živi i voli.
Zato opet opet idem nazad,
Duboko ispod,
Dublje nego ikad gdje visoko je pod
I bit će mi dobro,
Sve nevažno proć' će,
A do tada puštam ih nek' misle šta hoće.
PUSTI!
Pusti nek' misle što hoće...
Pocela je predizborna utakmica, politicari nas opsjedaju sa plakatima, pogotovo desnica sa svojim crveno plavim plakatima koji me strasno nerviraju, nisam ja sad nesto pretjerano politicki orjentirana, ja samo zelim kao i vecina gradjana vise radnih mjesta, smanjenje korupcije, bolje zdravstvo, bolje skolovanje, umirovljenicima vece mirovine,...i svidja mi se sdp-ov program...radila sam za njih ankete i malo sam poblize upoznala sav taj svijet i definitivno imaju nesto sto hdz nema, a to je – normalni su...hdz se uvijek drzi ugladjeno, gledaju s visoka, uvijek u nekim odijelima, djeluju veoma umisljeno...dok u sdp-u su svi nekako normalni, obicni mladi ljudi koji imaju svoju neku viziju, svoje neke ciljeve za koje se bore.
Nedavno su me zvali iz Hdz-a za anketu – posljednje pitanje je da li bismo mogli sto uciniti da promjenite misljenje?! Hm...meni je u tom trenu to zazvucalo kao – recite sto zelite, mi cemo to uciniti samo da dobijemo glas...zvucalo mi je na mito...
Zašto više nismo ljudi dobre volje?
Zašto naše ne valja a tuđe je bolje?
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu?
Necu vise o politici...ne isplati se...
..........
Zapravo samo sam se htjela javiti...
........
Pozdravljam vas,
pusa
Post je objavljen 09.11.2007. u 13:31 sati.