oh, blaženi osjećaj one neizrecive
utjehe i sigurnosti uz nekoga -
kad ne moraš vagati misli
ni odmjeravati riječi.
kad ih jednostavno
izgovaraš
onako kako ti nadolaze,
znajući da će ih neka odana ruka
prikupiti i prosijati,
zadržati ono što vrijedi zadržati,
a ostatak dahom dobrote
otpuhnuti.
Post je objavljen 09.11.2007. u 09:04 sati.