Marketing
26. post. Tri grada, tri života - Venecija
Krv nije voda i pobjednica nagradne igre "Pogodi gradove" je moja sestra koja se prva dosjetila Venecije i kojoj čestitam na osvojenoj nagradi (pretpostavljam da će biti piće?). U F1 duhu ovog bloga moram napomenuti da je moja sestra oduvijek bila velika obožavateljica Eddieja Irvinea i sigurno će joj se svidjeti ovaj YouTube dragulj Eddie Irvine: Funny moment, a ja se, pak, često i rado sjetim ovog Canadian F1 GP - The Press Conference. Pozdrav pobjednici 
Zahvaljujem svima koji su glasali, bilo je zaista dobrih pokušaja, ali nažalost ne i točnih. Graz je npr. zgodan grad, ali dosadan, Pariz i London su ipak preveliki za moj ukus, darmar se potrudio ali zaboravio je Obrovac, Beograd je zanimljiv i premda sam tamo sa svojim naglaskom predstavljala živu egzotiku svaki put kad bih progovorila, ipak nije moj izbor. Beč je super ali ne dovoljno, a Budimpešta je..... ne znam, u Mađarsku se više ne vraćam jer su me tamo oba puta kad sam bila prosili :-) Prvi put pomahnitali prodavač na štandu u Nagykanizsi, a drugi put pijani Francesco iz Barija (koji nije gledao ni čitao "Mostove okruga Madison", za Clinta Eastwooda je čuo, a za Meryl Streep nije siguran) jedne hladne Nove godine u Budimpešti. Dakle, Mađarsku izbjegavam u širokom luku.
Točan odgovor je Venecija i odmah na početku moram reći da ne prihvaćam ni jednu kritiku tog grada, a pogotovo ne kritike u stilu 'Venecija smrdi' ili 'sve je preskupo' ili 'ne možeš se okrenuti od gomile turista'. To je sve točno, premda kad sam ja bila nije bilo neugodnog mirisa, ali sve loše strane zasjenjene su činjenicom da je to od svih gradova u kojima sam bila jednostavno najljepše i najdivnije mjesto. Venecija je za fotografe raj na zemlji, jer kamo god okreneš fotaparat kadar ti oduzme dah. Njoj ne trebaju ukrasi ni šminka i možda je to razlog što mi se ne sviđaju pretjerano slikarski pokušaji venecijanskih veduta jer je ona najljepša takva kakva je, ogoljena u svojoj ljepoti.
Izuzetak je ovaj majstor: J.M.W.Turner
Lijepo ju je ovjekovječio i kolega forumaš i bloger Black onyx
Veneciju sam obožavala i puno prije nego sam ju posjetila i to zbog knjiga "Smrt u Veneciji" Thomasa Manna i "Serenissime" Erice Jong, ludog Woodyja Allena koji ju opsesivno obožava, Ernesta Hemingwaya i mnogih drugih. Naravno da smo Blanša i ja u našem pohodu na Veneciju prvo tražile Harry's bar, omiljeni Hemingwayjev kafić i tamo popile kavu, a onda se uputile u lutanja po kanalima, uličicama, mostovima i crkvama. Kaže se da Venecija leži na hrvatskom drvu, a mi smo obilazeći sve moguće crkve i crkvice naletjele i na brojne radove slavnih Hrvata, ponajprije Julija Klovića i Andrije Medulića. Naravno, nije u umjetnosti sve pa se rado sjetim talijanskog sladoleda, tjestenine, sendviča i ostalih (nama dostupnih) delicija. Venecija je grozno skupa i s tom kritikom se slažem, kao i s konstatacijom da kolege turisti stvaraju nepodošljivu gužvu. Pretpostavljam da je ljudima koji žive u centru grada (ako ih još uvijek ima) život pravi pakao, od činjenice da kući mogu samo pješke do toga da u centru uopće nema normalne trgovine s hranom jer je apsolutno sve podređeno turistima i zaradi. Možda im je lakše kad otvore prozor i ugledaju npr. ovakav prizor...
Zbog jednog sunčanog jutra koje bih dočekala u nekoj od palača uz kanal s pogledom na gondole i zbog nade da je taj san moguć, e zbog toga je Venecija treći grad. I nadam se da ipak neće potonuti kako neki pametni ljudi kažu...
Post je objavljen 09.11.2007. u 16:45 sati.