Mojim žilama teče rijeka
koja na zapadu omeđuje srce,
i ritam glinenih bubnjeva
u njemu ćutim;
vječnost se od mene skriva
čim ljubavi se na dohvat približim.
Raspuknuta misao pobjegne poput krivca
i stopi se sa svim onim varavim čežnjama
i zanosima oskliznutim na ledu života .
Čuješ li riječi moje, zabludjela plahosti?
Čekaj me ispred sna,
tamo,
na perivojima snoviđenja
gdje misli preobražene u snagu
caruju prateći maglene staze.
Post je objavljen 17.11.2007. u 06:39 sati.