Marketing
Paradoks života...
Ovo sam dobila mailom danas...
Inače razmišljam na takav način i trudim se gledati stvari onakvima kakve jesu, ne ih preuveličavati....
Kad god mi se neko žali (ili kad sama prigovaram...), uvijek se sjetim i skrenem pozornost na to da svi naši problemi su mizerni kada se usporede s pravim problemima na Zemlji....
Iako je svakome osobno njegov problem najveći, najgori, nerješiv, itd....
Kada mi se netko rasplače npr. zbog ocjene (najbanalniji primjer), mislim si: "Budi sretan ako je to tvoj najveći problem.... Zaista budi sretan zbog toga."
Jer koliko je stvarnih problema oko nas, a mi ih ne vidimo (ili ih NE ŽELIMO vidjeti), ne trudimo se rješiti ih (a oni koji se trude, brojčano su mali i imaju nemoguću misiju...).
Zavirite samo u Afriku - glad, bolest, siromaštvo, nemogućnost obrazovanja...
Kad vidim onu dječicu kojima mogu sve kosti nabrojati, želudac mi se okrene.... te slike jednostavno ne mogu gledati....
A ako ih ja ne mogu GLEDATI, kako je njima tek ŽIVJETI tako???
Uglavnom, vidjeli ste i sami...
Ali zašto da idemo tako daleko? Dovoljno je pogledati oko sebe, tu u Zagrebu, koliko beskućnika ima... a tek bolesnih i gladnih?
Zašto svi idu raditi "mir u svijeu" i kakti pomagati siromašnima, a toliki ljudi im umiru od istih problema pred vratima...
Zašto se nebi svi zajedno ujedinili i pomogli onima koji su nemoćni sami si pomoći u današnjem svijetu...
Sada biste mi sigurno rekli: "Prevelik si idealist, daj se spusti na Zemlju i gledaj svoja posla..." ili "I ja tako mislim, ali nas je malo pa ne možemo kao takvi mijenjati svijet? Uostalom, kako mi mali, obični ljudi to možemo?"
I ja sam tako mislila, i još uvijek djelomično mislim, ali znam osobu koja mi je na to odgovorila da baš zbog toga stava nam nema pomoći. Kad bi svako dao sve od sebe, koliko god mu se to činilo besmisleno ( jer je običan čovjek), ne očekujući ništa za uzvrat, riješili bismo sve... sve bi bilo lakše...
I u pravu je...
Žalosno je što se većina materijalnih sredstava potrebnih za pomoć, nalazi u rukama nekolicine bogataša i kapitalista, koji su si zdrnuli pare i sada im se živo fućla?
Znate da bi se sa samo 2% novaca, koji se u godini dana ulože u NATO (naoružanje, itd) riješilo problem gladi u Africi??
SAMO 2 %? Njima to ne predstavlja ni onoliko koliko je crno pod noktom, ali Africi itekako puno znači... Postojao bi jedan svjetski problem manje...
Boli me srce kad to gledam, plačem i ne mogu si pomoći...
Gledala sam mnoge dokumentarce i ne vjerujem kako ljudi mogu biti toliko bezobrazni i bezosjećajni prema svojoj braći? Crnci su mi dragi baš zbog toga - oni su si svi braća i sestre, takva im je tradicija... i to je prekrasno.... a mi? Važno da ja imam za sebe, ti umri pokraj mene od gladi, ja ću reći da nemam novaca...
I što je najžalosnije, prije će vam pomoći onaj koji si je jedva našao koricu kruha i podijeliti je s vama, nego onaj koji ima vlastitu pekaru....
***Kad se male ruke slože, sve se može...***
Post je objavljen 08.11.2007. u 00:14 sati.