Marketing
Rodenje, bolest, pobacaj...Svaki zivot je vrijedan
Postoji li veca radost od rodenja malog djeteta?
Ova tema mi je nekako teska i uopce ne znam odakle poceti ovo sto zelim, jer ne znam ocu li moci napisati sve ono sto mislim i zelim reci...
Dakle, dijete je Bozji blagoslov i roditelji njegovim rodenjem dobivaju neku cjelinu i smisao u zivotu...Medutim, sto ako je dijete rodeno s nekim hendikepom? Sto ako je to isto dijete osudeno na naziv "dijete s posebnim potrebama"?
U zivotu nisam nikad osjetila vise ljubavi i topline, dok se nisam susrela s tim istim ditetom, "ditetom s posebnim potrebama"...Koja je razlika izmedu mene i tog diteta? I kako se mi ponasamo u blizini te dice?
Najcesce se covik nezna ponasati prema hendikepiranoj osobi. Mi najcesce, ili se posteno zabuljimo u nekog ko ima neki hendikep, ili se zgrazamo, jadno ovo, ono...Malo mi je to smisno. Svaka ta osoba jednako je vridna ka i TI. Mozda je bas ta dusa Bogu nesto najvridnije. Jedina razlike izmedu mene i osobe s posebnim potrebama je ta sto ja dobro poznam zlo, ta sto sam u stanju napraviti svjesno neku glupost, i sto bez imalo problema uvridim osobu do koje mi je stalo....To je samo mali dio losega sto sam u stanju napraviti. A ta druga osoba, jedino sto u sebi ima je dobrota. Takvo dite ne zna sto je zlo, ne zna sto znaci biti pokvaren...Ono je iskreno i sritno, stalno nasmijano, voli puno paznje, voli glazbu i slikanje...Takvo dite ima najvecu duhovnost na svitu, takva osoba je uvik dite...I bas to ditesce nas, mislim, uci najvise od svih ucitelja u zivotu!!! Ali nesto sto najvise voli i zeli to dite, je TVOJ osmjeh, TVOJ zagrljaj i TVOJU ljubav!!! Jer ono osjeti samo toplinu, tvoju...
Koliko je zena spremno pobaciti svoje dijete? A koliko je zena zeljno djeteta pa ga ne moze imati? Koliko se nesreca dogodi u kojima roditelji izgube svoje dite?
Tuzno je to...Znam koliko je tesko naucit zivit sa osobom koja zahtjeva posebnu njegu, znam koliko boli gledati dijete koje uporno kasni s razvojem, koje ne moze hodati, koje ne cuje ili ne moze govoriti...I znam da svi vi mislite odakle ja to mogu znati kad nista od toga nemam...ali kad bi se svi osvrnili oko sebe vidili bi koliko je takvih obitelji samo u vasem zivotnom krugu! Sramotno mi je to da je majka u stanju, ako se moze nazvati majkom, ostaviti svoje dite, ili jos bolje, pobaciti, a pogotovo kad cuje da ce biti bolesno...Svaka osoba, kakva god je, vridna je i Bogu vazna...Zdrava ili bolesna. Blagoslov je drugoj osobi...Zato, eto zelim da nekako obratite pozornost i na te pobacaje, ali i na dicu s posebnim potrebama. U nasoj zupi vec 15ak godina djeluje udruga PRO VITA (za zivot) koja se kako iz samog naziva vidi, bori za zivot..i koliko je tu bica spaseno..Molite i cuvajte svaki taj zivot..Vridan je. Jer toliko je zena koje ne mogu imati dicu, toliko je tragedija u kojima ostanes bez diteta...Voli svako dite, bilo zdravo ili bolesno, pokazi mu svu svoju ljubav i moli da osjeti radost u svakom dijelu svog zivota!!!
Znam da san ovo sve malo zbrda zdola slozila..Krenula sam pisati jedno, ali su mi misli navirale, pa san se dotakla svega..Uglavnom, vi ste pametna bica, meni vridna i znam da razumite kad vam nesto ocu reci. Eto, puno vas sve volim i zelim Bozji blagoslov!
I da Kate, sretan ti rodendan :-), i ovo mi je otkazni rok...e i jos nesto...Svi ste vi _________ ! (nadopisite sami)....
E a za domaci rad svak neka nadopuni misao dok bude komentirati:
Dijete je....
Post je objavljen 07.11.2007. u 21:01 sati.