U tisini sobe moje,spoznadoh misli svoje.
Poleti, pa stanem...
poletim pa stanem...
I tako idem sve dalje
Cudne su misli te,
prepadnem se zloce svoje.
Analiziram,promatram,slusam.
Sto to slusam?
Losu stranu svoju!
Savjest radi!
Bojim se!
U vrtlogu sam, straha!
To mi treba!
Napokon se stisaje sve!
Savjest je razum!
Moram slusati savjest.
Jer da nje nije bilo .zlo bidobro pobjedilo.
Dobra toliko ima, samo ga treba naci.
Post je objavljen 07.11.2007. u 14:28 sati.