Jutros sam žurila u ambulantu, trebala sam vadit krv i piškit u čašicu...Dr kaže...ne znaš ti! Možda si bolesna! Pa dobro, mislim si ja, ako sam možda bolesna, bolje spriječiti nego liječiti. A ne volim igle, majko mila! Onda moram još napomenuti da mi je ovo već drugi put da izvodim ovo, prije malo više od mjesec dana obavila sve, a kad tamo...nema nalaza i nitko ne zna gdje su i što se s njima dogodilo. No, bilo bi mi lakše da je ko reko, a žao nam je, ne znamo što je bilo...ispričavamo se...Ma da! Niš od toga! I dođem ja jutros, kad ovog puta, ne moram piškiti. A kako to, pa prošli put sam morala, čudim se. A isti testovi bi se trebali radit, jer ako sam možda bolesna kako će oni to znati ako ne rade što treba...Za urin trebate uputnicu, a ovdje ništa ne piše o tome! Dakle, još nije gotovo! Pa mogla sam znat, kad debela teta nije zapjevala... Onda su me pozvali da me bocnu, kad tamo u istoj sobici, na istoj klupici, sjedi mama s malom bebom. I njemu vade krv, jadničku! I sad si ja prijetim, e nećeš se sramotit, vidi mali kako je hrabar, ni da pisne! Pa nećeš ni ti zinut. I tako sam i ja hrabro dala malo krvi. Da se vidi jesam li možda bolesna. I usput poslala malu molitvu put visina...neka ne izgube nalaze i ovaj put... Na izlazu sretnem kunjadu ( šogoricu?) i zapričamo se ko da se nismo vidjele bar godinu dana. Ona nije čak ni možda bolesna. Ali je jedina kojoj je stalo do zdrave familije pa čeka umjesto njih.
Sad kad sam već uspjela uteć iz kuće, odlučim prohujat na brzinu trgovinama i pokupovat ono sve čega se sjetim, a nužno potrebno. Pogledam na mobitel (tatin, ja to nemam) a kad tamo 10:30!!! A kako sad to, ajme, zašto sam se tako zabrbljala s kunjadom, sad nemam vremena za butigu!!! I požurim pravac doma, kad se sjetim..čekaj malo! Pa nije moguće ...u 9 sam bila gotova, pa nismo ćakulale uru i pol! Sijevne mi u glavi...pa da! Tata je ostavio sat na mobitelu na starom vremenu,,,znači da je 9:30! I s olakšanjem krenem u potragu za termo dokoljenkama za mamu. Treba dokoljenke, jer noge otiču i sve čarape ju nažuljaju. A tata ih nigdje nije mogao nać. No, znam da to ništa ne znači, jer poznam svog tatu. On nikad niš ne more nać. He he he Lipi moj stari! U prvoj trgovini kupim najveći broj koji su imali. nekoliko pari. Sretna idem dalje. I opet sam u potrazi za mljevenom želatinom "koje nigdje nema". Mama sve teže guta tekućine, pa sam joj počela pravit žele. Ali toga ima malo i uspijem naći samo 11 vrećica. Dovoljno za 5 do 6 dana. Zamolila sam u trgovini da mi ostave cijeli paket kad sljedeći put dobiju. Slijedilo je još jedno podsjećanje na krivo stanje na tatinu mobitelu. Brzo sam se sjetila da ide sat naprijed...Svratih u trgovinu gdje sam kupila laptop ovog ljeta. Dečko koji tamo radi jako mi je uslužan i simpatičan. Sad me zanima kamera i "onaj štapić" na koji spremaš memoriju s kompa ... Tako sam bar ja njemu objasnila što trebam. Sviđa mi se jer dečko ne pada u razna stanja zbog moje neukosti. I zbog toga što ga prekidam kad mi počne objašnjavati tehničke podatke koji su meni nerazumljivi. Objašnjavam da želim kameru, želim znati cijenu, ima li "onaj kabel šta ide u kompjuter" i takve stvari. I je li jednostavna za korištenje, i jeli ja mogu onda s "onim štapićem" naručit slike u DM-u ili moram nosit CD...sve to strpljivo i ljubazno mi je objašnjeno. Kad skucam kovanice kupujem kameru. I onaj štapić.
Sad moram u DM po neke stvarčice za mamu. Vlažne maramice, tablete za čišćenje zubala, ostalo za sad imamo, zahvaljujući maminoj psihijatrici koja nam je u apoteci otvorila račun da uzmemo mami što treba. Jer je dobila novac od Udruge za Alzheimer. Tako smo se opskrbili kremama, šamponima, vitaminima, gumenim rukavicama, itd itd...Najvažnije od svega, nabavila sam tlakomjer, jer mami u zadnjih par mjeseci jako varira tlak, pa je potrebno redovito mjeriti. Pelene dobivamo od HZZO-a, kao što smo dobili i kolica i antidekubitalni jastuk za kolica (to je bilo jako teško!) Dakle, u Dm-u sam još nakupovala sredstva za čišćenje i novu četku za wc. Kvragu ako ja znam kako se čisti četka za wc! Pa onda to kupujem malo češće jer sam frik za čistu kupaonicu. Da ne spominjem da rijetko izlazim u kupovinu, jer se tata boji ostat sam s mamom. I zato sad zastajem svakih 5 metara u razgovoru s nekim. A pitanja se nerijetko ponavljaju. Kako je mama, je li doma... U jednom trenutku mi je puko film i njenim "prijateljicama" sam rekla nek dođu i vide kako je mama. Jooj, ali ja onda neću moć spavat!!! To mi je bio odgovor. Rekla sam im da nema razloga za strah od bilo čega jer mama je stabilno već 2 godine, oporavila se odlično, udebljala i smirena je i zadovoljna. I izgleda bolje nego vi!!! To sam rekla i nisam požalila! Nasmijale su se i obećale da ništa ne obećavaju ali da ih možemo oćekivati, jednu večer poslije "obnove" (duhovna obnova).
Sad sam, na putu kući još nazvala brata, jer sam vidjela jedno od njegovih auta pa sam htjela samo zagrliti ga. Našli smo se usput, popričali kratko. Nije sezona prošla kako je trebala i auti mu se kvarili, pa je puno love otišlo na popravke. Hoće prodati i kupiti nove. Opet kredit, kaže. A i ne izgleda najbolje. Vidi se da ga je sve stislo. I posao i briga za djecu. Pa sin mu je samo velikom srećom ili milošću Božjom, kako hočete, ostao živ i neozlijeđen nakon grozne saobraćajke! Krenem dalje prema doma i mislim ...ti jarca, nima ni maške na ulici!!! Prazno i pusto!
Još sam svratila u delikatesu blizu kuće. Nešto za ručak i sitnice. Nemojte mislit da nisam kupila čokoladu! Bogme jesam! Rekla sam si da zaslužim!!! hahahaha U dvoru sam dozvala susedicu, od ribara ženu i skupa smo proćakulale uz jedan cigaret. Pohvalila je moj izgled, što je lijepo od nje jer izgledam jebeno grozno, a nanijela sam puder i rimel, onako, u polusnu! I opet me je uhvatila panika od glupog mobitela jer je pokazivao kvarat do podne!!! Tad sam se napokon udostojila resetirat ga! A i zazvonio je. Tata plačljivim glasom pita kad ću doć. Kad sam rekla da sam pod barkun, izašao je na prozor i finim rječnikom mi dao do znanja da mi vrag odnia i španjulet!
Prihvatila ja svoju provištu i jaši tri kata do stana. Brzo presvukla mamu, koja jedina u familiji nešto vridi, i dobra je ko kruh! Skuhala ručak, digla mamu iz kreveta, ručali smo i onda sam ih ostavila i otišla se malo igrat s kompjuterom. Popodne sam zaćorila s mamom. Probudilo me je zvono. Jedna od onih prijateljica od jutros je otišla ranije s "obnove" i došla pozdraviti mamu. I sad sam uraganskom brzinom vratila mami zubalo koje sam joj skinula kad je legla jer joj je padalo, obukla ju, sjela u kolica, počešljala, namazala kremom lice i ruke i kapla parfema! Neka vidi prijateljica kako je mama lijepa i najljepša! I moja se draga iskazala, ljepo je pričala i odgovarala prijateljici, a ovoj su bila puna usta hvale kako je mama lijepa i njegovana i kako lijepo razgovara. Posjeta je kratko trajala, jer su ju čekali ljudi, da ju voze doma...Otpravila sam ju s vrećicom mirisnih domaćih limuna kojih nam je brat poslao punu vreću, i s pozivom da nam opet dođe, sad kad je vidjela da nema niš strašnoga kod nas! Tata je ostao s mamom a ja opet malo do kompa. Prijateljica je nazvala čim je stigla doma da još jednom kaže kako je sratna da je vidila mamu i da je mama dobro i da ide na put, na susret s valečasnim Sucem. Ponovila sam otvoreni poziv.
Događaj koji je obilježio današnji dan?
Sjedeći nešto kasnije uz mamu, slušajući kako me tata opet zbog nečega frega (špota), kažem ja mojoj mami : "Kako sam ja zločesta, je mama ?!"
Ona je raširila svoje divne oči. Uspravila se u kolicima. Izravnala leđa. Podigla ruku do mog lica. Časna riječ, mislila sam da će mi opalit ćepu!
Ali moja mama je izustila "A neee! " Mimikom mi dajući do znanja da nisam ja nikako zločesta, bože sačuvaj!
I pomilovala me po licu.
Kako samo mama zna.
I tako sam ja na par sekundi opet bila njena mala. A ona moja mama koja tješi i uvjerava - ja sam najbolja, najpametnija, najljepša i najvoljenija.
Ako se netko i pita zašto i kako ja radim što radim, mislim da sam sad objasnila.
Za ovaj moment dala bi sve i ne mogu opisat sreću i ganutost, što su mi nebesa dozvolila da ga doživim!
Post je objavljen 06.11.2007. u 23:24 sati.