Marketing
jedan teški :)
Od svoje 4. godine ima problema sa težinom.
Proživljavala sam svakakva podbadanja, osobito u osnovnoj školi i preživjela ih.
Na blogu ima puno ljudi koji kukaju ako imaju 60kg a htjeli bi 58. Takvi su mi smiješni jer sa dvije kile oscilacije tada moj "problem" izgleda gooolem.
Rijetko kukam; postoje periodi kada sam na dijeti ali i periodi kada se ubijam slatkim (čokoladu od 100g pojedem u trenu). Unatoč tome, rijetko sam namrštena, rijetko mi glavom prolaze neke ružne misli. Čak su mi i profesori znali reći da mi se čude kako sam ja stalno nasmiješena. A koja svrha namrgođenosti?!?
Najteže mi padaju "komentari" moje mame; svaki put kada sam doma slušam "razboljeti ćeš se", "nitko te neće zaposliti toliku" (e ova izjava me ubija, da se nerijetko rasplačem). Sada me zove svaki dan da pita što sam jela, da li sam vježbala....
Znam, sve je matematika: ulaz mora biti manji od izlaza kalorija.
Moj problem i nije toliko hrana, iako mi je slatko neprijatelj (a ujedno i prijatelj) već vježbanje. Lijena sam! Od kada sam nezaposlena većinu vremena sjedim za računalom tražeći objavljene natječaje za posao i trbušnjaci mu nisu omiljeni vid zabave.
Da sam zaposlena kupila bih si orbitrek, on mi se nekako čini zanimljiv.
Eto, sam sam se htjela malo pojadati. 
Post je objavljen 06.11.2007. u 12:22 sati.