Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kokosjesljepilo

Marketing

Maljam po kućama!

Dajem oglas u novine! Prestajem studirati i otvaram biznis. MaleRaj d.o.o. (tko mi ukrade ideju – tužim gada!)

(sveopće blogoteljstvo upućujem na taktove svoje nove himne: A je to! ) Pjevušeći himnu i držeći se za teleskopski štap "onog za maljanje" svečano prisežem:

da ću istinski i iskreno provoditi ideje i znanja struke, bez iole muke
da ću maljati, farbati, piturati i u poslu stoički izdurati
da ću poštovati sve izbore boja, iako ne paše koja
da ću mudro kistom rukovati, kad ne uspije neću psovati
da ću biti točan u sekundu, da se neću odati šundu
da ću marljivo maljati, a ne se po zidu valjati
da ću posao ozbiljno shvatiti da se kasnije ne moram vratiti
da ću dok maljam plafone na podu držati najlone i kartone
da ću na namještaj paziti i da neću u boju zagaziti

da se ovo nikad neće ostvariti – jer ničiji stan ne želim pokvariti!


E. Samo što sam ranije morao doći do tog zaključka! A ne jadnu frendicu (uvedimo je pod nazivom: Vlasnica Crne Kuje) ostaviti u uvjerenju da je pametno što je pozvala ekipu da joj ofarbaju sobu! Draga moja VCK, jadna li ti majka! * (što se na kraju pokazalo i točnim jer joj je u tom trenutku pri polijetanju aviona iz Grčke otpalo krilo aviona pa se vraćala s nekim ljudima koji su im ponudili pomoć - citiram: "oni nas negdje vode, ne znam di smo", nakon čega je završila u Milanu pa tek sutra ujutro sa zakašnjenjem došla u Zagreb kako bi otkrila da joj je kći VCK kupila sebi novi auto i digla kredit i kako je rasturila cijeli stan i krenula u uređenje istog dok se vani radi nova fasada za koju će isto dići kredit kako bi ju financijski pokrila i pritom se riješila desetaka tisuća kuna duga koji su se usputno nakupili poradi povećanog trošenja na nove ormare, robice, putovanja, slatkiše i na Crnu Kuju, ručkove i općenito pizdarije, čega VCK još nije ni svjesna jer o tome još nije razgovara sa svojom psihologicom, a kako su taman došli na temu dotične majke, mislim da će i mama uskoro potražiti psihologa!) Molim čitatelja da u duhu naslova i teme zanemari ovu digresiju. Hvala.

U ovom trenutku (vi to ne može skužiti, osim ako niste neki superheroj, al nećemo opet o Majinim serijama) me prekinuo poziv. Zove VCK da dođemo dovršiti posao. Nisam joj priznao što radim, a sad mi ionako voda kipi za kavu pa moram prekinuti s pisanjem. Vidimo se kasnije…

(totalno vi to ne kužite, ali prošlo je opako puno sati, a ja se moram praviti da sam svjež i odmoran za nastavak pisanja…)
A sad uputa za nastavak čitanja:
1. refresh (osvježi, kužiš!?) stranicu
2. kreni ispočetka čitati post
3. kad stigneš do zvjezdice - stani!
4. pogledom potraži istu takvu zvjezdicu u tekstu ispod i od nje nastavi čitati post
5. nemoj misliti na torticu!

* Time samo hoću reći da je možda morala i razmisliti o svojim odlukama, ali drago mi je ipak što VCK ima viziju prijateljstva (kad već nema viziju na što bi to moglo sličiti).

Tako je posao započeo u subotu navečer kada sam došao u inspekciju pripremnih radova i uvjeta za rad. Brisala se stoljetna prašina, rastavljale police, a napeta se atmosfera mogla rezati i nožem – jer smo na kraju mi buljili u Showtime i pratili ispadanje, a poslije i Ples sa zvijezdama (znam, nemojte ništa reći – natjerali su me!) dok je VCK radila. Tako mi propala večer i nisam stigao napraviti ratni plan za nedjelju!

Oblačim ujutro "radno odijelo" i dolazim pun ideja i elana u radni prostor. Pijem kavu! Pa kaj!? To je jako važno za dobar početak! Priznajem, ta bljutava voda mi nije puno pomogla! Pa tko još ne zna kuhat tursku kavu!? (dobro, ajde ko da ja znam maljat pa sam ipak došao) Dolazi Master Maler Dwarf koji predvodi radove i kreće zasukavanje rukava i Ceremonija svečanog otvaranja boje! Jbga, tu sam ja već morao ići jer sam zakazao instrukcije pa šetat Kujupsa. hihi… i tako se vraćam popodne i svjedočim sljedećem stanju stvari:
1. prva bijela boja je bačena jer se čudno ponašala pri dodiru s plafonom i zamijenjena nekom drugom koja je svjetlost dana čekala u šupi
2. plafon je odlučio negodovati zbog uzurpiranja poludjelom bojom bacajući se po podu
3. Master Maler Dworf je doveo brata svoga rođenoga i njih dvojica su špahtlama pikali po stropu izvikujući parole neprijateljske sadržine tjerajući ga da se smiri i prihvati uljepšavanje
4. Crna Kuja je snifala boju

Odmah sam se prihvatio teleskopskog štapa "onog za maljanje" i suvereno krenuo nagovarati plafon da prihvati boju, da je promjena dobra, da će samo profitirati od toga, a on je sve više padao na moje fore i sve je vodilo k jednom očitom rješenju:

PAUZA ZA RUČAK!

"Dva puta janjetina pod pekom, jedan dobro pečeni biftek u umaku od zelenog papra i punjeni lungić, naravno! I dva deci crnog!"

Sat i pol kasnije… nismo bili ništa pametniji…samo tromiji…
Druga ruka nije dobro sjela na tvrdoglavost šugavog plafona koji se stalo trusio i opadao i na kraju sam ga premaljao samo da završimo s tom farsom! Reći ćemo da smo htjeli da ima mjesečev štih! Nek se sad suši tužan i sam – mi smo krenuli na zidove! Crvena! Narančasta? Molim? Ahaaa – meksička crvena! Dobro, možda je VCK mislila na stil "meksički kartel" – al dobila je štih "latinski bordel" – nije ni to loše! Bočni zidovi su s veseljem prihvaćali odabrano osvježenje dok su ih oni farbali – jer sam ja naravno opet morao ići šetati Kuje i doma namještati svoj stan s poludjelom majkom koja je u menopauzi i premješta police i slike!

Sati su prolazili ko minute, a mi smo se opet našli – ponedjeljak popodne! Stan je izgledao ko da su ga manijakalni opsesivno-kompulzivni shizofreničari s Turetovim sindromom farbali pod prisilom svoje druge ličnosti! Iliti – nije bilo ni loše! Malerski tim je bio spreman za nove radne (p)objede! U tom trenutku je uz Master Maler Dworfa umarširala i njegova družica Palčica i iščupala "CSI survivor kit"! "Ovo je strašno! Tu ste započeli, tu je pregusto, pa ste amo tamo radili pa vam je ovdje već ponestalo boje, a niste dovoljno jako upirali, dok je tu previše, pa ste nastavili ovdje laganijim pokreti, niste dobro zamiješali boju, kakvi su ovo rubovi, ovo je krivo, ovo je ružno, a tek plafon…" Postrojila nas tamo po visini, postavila svakog na svoju poziciju, podijelila naputke za rad i stisnula štopericu! Asti miša, kako smo maljali! Ko profi! Začas smo dali drugu ruku na oba zida + još pofarbali dio oko dimnjaka + popravili rubove, a i boja se od straha brzo sušila! Toliko me boljela desna ruka da sam se zabrinuo za svoj ljubavni život večeras!

Taman kad je trebala krenuti Ceremonija svečanog otvaranja žute boje, opet bijah prozvan za zanemarivanje Kujepsa i morao sam se oprostiti od drugara malera i vratiti se svom uobičajenom dosadnom životu.

Epilog:
"Bleki se upravo vozio doma, kada je bacio pogled na desno i u zjenicu oka primio crvenkasto-žutu svjetlost što je dopirala iz određenog stana u prizemlju. Bio je to novotvoreni bordel 'Chez La Chienne Noire'. Crvenkasti i žuti zidovi odavali su toplinu prostora… Malo je usporio i primijetio zadovoljnu Madame kako je zapalila cigaretu… posao je dobro prošao!"


Bleki

Post je objavljen 06.11.2007. u 02:02 sati.