Marketing
ZIMSKI LJILJANI
Nije davno ni bilo kad je pokraj naše stare kuće procvita – ljiljan. Prije misec dana.
A i nekoliko bilih cvitaka se prosulo po trišnji makar ih sad već nema.
No želim spomenut neke druge ljiljane…
Danas su mlađi učenici koji su bili najuspješniji u grupnom radu, u tihoj suradnji i u urednosti - dobivali male nagrade – ljiljan od papira. Ko bi rekao da im papir može nešto značit. A ipak je.
Jedni su bili tako željni naučiti kako se to radi, da su izrazili želju za posebnim dodatnim satom (lekcijom): 'origami – ljiljan'
E, pa hvala Danijeli koja mi je otkrila ovo malo umijeće jer lako je moguće da ovi ljiljani postanu – pravi mali hit.
...
Pogledala sam večerašnju Latinicu koja je imala za temu nešto sasvim drugo: naše ceste – nova stratišta! …
Mladi životi izgubljeni na cestama, a odgovorni prolaze nekažnjeno. Da, strašno.
Tako ozbiljna tema i tako potrebna da se o njoj priča – a ja se uhvatila ljiljana…
Zašto?
Podsjetimo se to je onaj cvijet što ga vidimo u ruci sv. Josipa, Gospe, sv. Ante… a simbolizira – čistoću.
Tako potrebnu današnjem svijetu i tako prezrenu.
I ljiljani govore jednoj važnoj temi! Mladi nisu samo zaboravili odgovornost u prometu nego i odgovornost prema svom i tuđem tijelu koje i nije njihovo nego im je darovano od Boga!
Mami ih se na grijehe bludnosti koji se predstavljaju kao nešto naizgled sasvim u redu: ''nešto za oči zamamljivo, privlačno, ugodno…''
Moglo bi se o tom pisat na dugo i na široko… al neću predugo…
Ako nam se nekad čini da nas Bog i Crkva samo sputavaju – nismo zapravo svjesni kako Bog nipošto nije protiv naše radosti – naprotiv, On je želi – ali na pravi način.
Stvorio je čovjeka sa osjetima i osjetilima da osjeća ono što je lijepo i ugodno.
Ipak, čovjek je tvrdoglav i sebi daje za pravo da sam odredi što je za njega dobro a što ne.
Želi biti sam svoj gospodar – jer tko trpi gospodara iznad sebe?...
Želi sam krojit svoju sreću … a što skroji grijesima kao što su predbračni spolni odnosi i sl…
Zar sreću?
Na svoje san uši slušala priznanja onih koji su gorko zažalili zbog takvih iskustava…
Ah, ta ljudska slabost…
Opet, ne sudim nikog – nego pozivam na razmišljanje – …
Bog te želi sretnog, ali ne misli da ćeš je pronaći udovoljavajući svakom nagnuću svog tijela…
Ta nisi životinja, nego – čovjek… Ti si više nego što zamišljaš da jesi.
Bog te želi kao svoje dijete. Želiš li ti to?
Ili bi i ti bio radije kao prosjačić kojem kažu da je došao Kralj da ga usvoji… a prosjačić - neće… jer je navikao na život po ulici, u prljavštini…
Post je objavljen 05.11.2007. u 22:15 sati.