Marketing
Ne znam za vas ali ja sam mislila da se čovjek ne može tako lako razočarati u ovim godinama. Očito sam pogriješila. Itekako sam pogriješila.
Mislim da dvije meni ne baš drage osobe čitaju ovaj tekst pa me i nije volja šporkavat list sa onima koji su dio ovog klana. Da, mislim da je ovo prigodna riječ. Još mi je opor okus u ustima.......toliko licemjerstva nisam odavno susrela. Kakvi su to ljudi koji se hrane tuđim problemima? Kakvi su to ljudi koji rade problem gdje ga nema? Kakvi su to ljudi koji žive od čakula??
NESRETNI LJUDI! Eto kakvi. Lijepo je svećenik rekao na prošloj misi: Bog hoće da ti budeš dobar! Ta mi rečenica odzvanja u glavi već danima i sama mi vjera ne dozvoljava da se spuštam na takav nivo da se uopće branim od ne znam ni sama čega. I zato šutim. Vrijeme je najbolji pokazatelj. A eto, i meni se s vremenom iskristaliziralo kakav je zapravo tko.
A moja bebica?? Moja bebica više nije beba nego dječak! Prekrasan je najviše zato što je naš! Puzi, šeta, otvara sve što se da otvorit, jede sve osim kamenja, smije se, ljuti se, zove u pomoć i izvlači sve pozitivno iz nas. 
A uz sve to puna su mu usta zubi!
A ja kupujem sve moguće časopise za uređenje interijera jer se nadam da će nam uskoro trebati. 
Pa sve gledam kakve ću pločice uzeti, kako ću ih složiti......hmm, to su vam veliki problemi 
jer ja bi nešto poput kinder-čokolade - moderno ali i klasično. 
U svakom slučaju ovaj post želim završiti u pozitivnom duhu 
pa eto, sve vas lijepo pozdravlja uvijek vaša nikad svoja Mara Pogibejčić i njezin The best pupil! 
Post je objavljen 05.11.2007. u 21:08 sati.