O čemu ovisi zadovoljstvo?
Prije par godina nezadovoljan vlastitim poslom zavrtilo mi se ovo pitanje glavom.
I zakljucak je bio da čovjek ne treba raditi posao koji voli da bi bio zadovoljan. Nezaposlen čovjek također može biti zadovoljan ( pogotovo ako ima dobru mirovinu i/ili imovinu :-) .
Spontano se taj zakljucak protegnuo i na ljubavni odnos. Čovjek ne treba ljubavni odnos da bi bio zadovoljan. Ah da, zaboravih napomenuti, u to vrijeme nisam imao curu :-)) .
Posao, odnosi, status, uspjeh, ... - donose privremeni osjećaj zadovoljstva. To baš i nije vrijedno truda, vremena i energije koji zahtjevaju. Posebno je frustrirajuće što se ne dobije uvijek ono što je „potrebno“ za zadovoljstvo :-).
Pravi, duboki, stabilan osjećaj zadovoljstva ne može biti uzrokovan, a ni poljuljan, ničime izvana. Takvo zadovoljstvo može se pojaviti jedino iznutra – iz odnosa sa samim sobom odnosno Bogom.
U nekom trenutku čovjek postaje zadovoljan stalno i zahvalan na svim vanjskim okolnostima. I što je jako važno SLOBODAN. Nije više vezan da li će dobiti ili izgubiti neki posao ili odnos ili što-god, pa ga se time ne može zauzdati i manipulirati njime od strane drugih ljudi ili od njegovih vlastitih slabosti
Naravno, jako je lijepo raditi posao koji te ispunjava, a još i ljepše ljubovati sa nekom dragom osobom. To je još i puno ljepše kada si slobodan ... uz dodatak, tada je i iskrenije.
Nezadovoljstvo?
Nezadovoljstvo i vanjske okolnosti koje ga potiču, pokazuju čovjeku da se vezao za nešto što mu očito ne donosi zadovoljstvo. A ako se odluči za rast pokazuju mu i koja je njegova sljedeća lekcija. Pouka lekcije nekada je akcija kojom se mijenjaju vanjske okolnosti, a nekada je nešto posve drugačije ...
I tako pretvarajući jedno po jedno nezadovoljstvo u zadovoljstvo, korača u slobodu :)
Post je objavljen 05.11.2007. u 15:17 sati.