Marketing
elouuu....
Mislim da je krajnje vrijeme da natipkamo nešto novo
Prošlo je već mjesec i kusur dana a od nas niti riječi, niti slova napisanog.
Od zadnjeg posta, pomalo deprimirajućeg, ništa se novog nije dogodilo.
Sve je ostalo po starom, više manje. Promjenilo se samo to što se više ne obazirem na neke stvari koje su me smetale, vrijeđale i činile me tužnom i nervoznom.
Kao i uvijek, Tomi i ja smo super. Volimo se, ljubimo, mazimo i pazimo... 
Evo sad se sjetila jednog događaja kojeg ću vam pokušat predoči...
To je bilo ovaj tjedan, utorak točnije. Imala sam školu popodne, Tomi je bio na faksu u jutro, pa smo se našli prije škole. I tako mi sjedimo na Mažurancu (parkiću u blizini škole) i smijemo se, zezamo, ljubimo, grlimo. U tom sam trenutku stajala na klupici, i Tomi ispred mene. I navalio on škakljat a ja umirem od smijeha. U tom trenutku prolazi pokraj nas jedan čovjek, onako uglađen, nije neki klošar s ulice. Onako sa smiješkom on nama prilazi i pita nas dal na može reć jedan aforizam. Ajde ok... I on dođe nama (citiram) „Ljubav je bol, najbolje se liječi kad je pustimo da traje! Uživajte, budite sretni“... I ode on...
I ja se pitala zašto je baš pokraj svih parova u tom parkiću prišao nama. No u svakom slučaju, nešto jako lijepo za doživjet....
I eto, pri kraju je produženi vikend. U srijedu poslije škole sam sa starcima i burazom krenula za Zadar na groblje i odmah se drugi dan vratili. Malo naporno, al no dobro, nebi tako i tako duže izdržala bez Muceka
Večeras sam domeka, tj. nisam sa Tomijem. On je na poslu, a ja si evo sobek pospremila i švrljam po netu. Bili smo jučer kod njega i baš nam je bilo lijepo. Gledali smo film „zalomilo se“, stvarno jako dobar film iako sam zadnji dio malo prespavala al brzo sam pohvatala propušteno
U ove zimske dane uvijek smo kod njega na toplom i papamo palačinke koje nam teta mama napravi. Čak i volim zimske i hladne dane, jer ipak su prvi dani Tomija i mene bili na hladnoći i zimi. I jednostavno se bude uspomene. Jedva čekam kad ćemo opet kroz prozor gledati kako pada snijeg, a mi u nutra na toplom uz radijator..
Baš cako...
Sad još treba ova glupa škola završit, da počnu praznici i da dođe Božić. Samo se nadam da će biti snježni badnjak i Božić da ugođaj bude potpun. Pa onda, ruku pod ruku s dragim i na polnoćku.... jedva čekam....
Što se tiče škole, ne želim puno o njoj. U srijedu me naljutila kuja iz knjigovodstva, bod mi falio do 2 i na to mi kaže da nisam zadaće radila a imala sve. Namjerno mi ih nije pisala u imenik ko drugima, jer ipak sam ja bila Martina sa dvojkom na kraju pa je bilo neshvatljivo da ja imam svaku zadaću... ono WTF?
Boli me laž više nego jedinica.
Evo nakon kratkog javljanja, ja vas sve pozdravljam, a najviše svog Tomija koji sad mora trpit budale na telefonu.... pusam vas...
mah mah
Post je objavljen 03.11.2007. u 18:24 sati.