Marketing
U REZONANCIJI
" Mi smo zatočenici misli. Pamćenjem i navikom mi doslovno postajemo svežanj uvjetovanih reakcija i živaca, koje ljudi i okolnosti neprekidno pokreću i stvaraju predvidljive rezultate biokemijskih reakcija našeg tijela. Zbog toga uvjetovani um ostavlja malo prostora za nešto novo. Osjećaji izgledaju kao da su izvan naše vlasti. Podigli smo i izgradili zatvor, a tragedija je da ne možemo čak niti vidjeti zidove tog zatvora. Nedostatak smisla koji sada trpimo, može se samo pogoršati ako ostanemo u tom zatvoru.
Naučili smo misliti od onih s kojima smo bili povezani u svojim razvojnim godinama gdje smo često učili:
- previše generalizirati,
- razmišljati samo u pojmovima crnog i bijelog,
- izvoditi zaključke bez dokaza,
- pretpostavljati najgore u situaciji ili napuhati stvari preko mjere,
- sve shvaćati osobno,
- uvijek se usmjeriti na svoje greške ili probleme.
Kad spoznamo:
- da su misli energija (koja također pookreće osjećaje),
- da univerzalni zakoni upravljaju tom energijom,
- da imamo moć oblikovati svoju osobnu stvarnost,
- tada se možemo osloboditi od ograničaavajućeg razmišljanja i uvjerenja da je život “nešto što nam se događa”.
(…) Pozitivna misao nakon koje slijedi negativna misao, neutralizirat će energetsko polje i obrnuto. (…)
Ukratko, majstorstvo uma i odgovornost za svaku misao, riječ i djelo zahtijeva daleko više energije i sposobnosti nego prihvaćanje mentaliteta žrtve gdje okrivljujemo svijet i druge za naše patnje i okolnosti. " - Bezuvjetni život: Dr. Chopra
Predobro! Sve je tako jednostavno, sve je samo vibra!
Tako i ovo... jedna od najjacih:
zaljubljena sam... :)
Dodati cu i dio jednog starog posta jer je prigodan...
11.04.2006., utorak , 19:18
“Share your dreams with someone who loves you…”
…kaze pjesma sa CD, a rijeci kao da se podudaju sa mislima koje su u tom trenu glavom zujile;
koliko je ljubav narcisoidna u stvari? Ne bi li se za ljubav isto lako moglo reci da je cisti egoizam? Ne volimo li druge jer nas ljube i to nam pokazuju? Ne volimo li, onda, druge sebe radi? Sebe radi drugih, odnosno, onoliko koliko nas drugi vole?
Znam, svuci grubo. Ali, ne bi li se i tako moglo gledati na cijelu pricu?!
Ima istine, je l’ da?! Krenem li smjestati epicenter ljubavi ili u sebe ili druge, upetljam se i u ovakve price… Ali, ljubav je bolje ne analizirati… ;) I tako nije u mislima, rijecima; osjecaj je i jos k tomu tesko izreciv… Sve velike istine su toliko jednostavne u biti, a mi ih nastojimo razumjeti komplicirajuci ih… ;)
Malo sam sjetna jutros; otud i takve misli… Oblacno je… PMS?
Izvadit’ cu se ja vec na bilo sto; nije to moj film! ;) Ja u ljubav, ipak, vjerujem!
Mozda je ne znam najbolje izreci. Mozda me nisu naucili kako je najbolje pokazati.
Moguce je da se jos uvijek zbunim kad je primam. Mozda je nisam u stanju uvijek najbolje dati,…
Ali, trudim se. Mislju, rijecju, djelom.
Tako sam odabrala. To je moj put.
Post je objavljen 03.11.2007. u 01:45 sati.