Drago mi je da vam se pričica svidjela (sad bi bilo zanimljivo da vam kažem da imam tolku maštu i da sam sve izmislila, but no, it's all true ). Oni koji su čestitali tri godine veze su uranili jer ne brojimo se od te večeri. Nastavak ćete dobiti na godišnjicu što znači da ćete već zaboraviti na ovaj post kad napokon napišem nastavak
Iznenadilo me što se nitko nije pošteno nasmijalo na moju provalu "Vidim da znaš plesat,a jel se znaš ljubit?", valjda nije bilo dovoljno izražajno napisano, jer moj dragi dan danas to najradije prepričava i ljudi se, naravno, uvijek strgaju
Već vidim da će mi ovaj „dugi“ vikend prohujati s vihorom… Imam stalno hrpu zadaće, idući tjedan je prvi kolokvij zbog kojeg ću hebeno šizit, a uz sve to se uvijek nešto nađe. U nedjelju idem i radit je rmoram iskoristit što je ovaj „dugi“ vikend, pitanje je kako ću u budućnosti raspolagati s vremenom. Sve to pomalo bedira, al sve je to valjda dio akademske godine, kao i uvijek.
Neki možda znaju da književnica Vedrana Rudan ima svoju kolumnu na webu Nacionala. Znate, ona spaljevina od žene koja je često znala gostovat kod Sanje i uvijek ispalit svakakve gluposti po principu „što na umu, to na drumu“. Već ima kako sam pročitala tu jednu njenu kolumnu, ni ovaj put nije ostala dužna.
Nju, kad slušam ili čitam, kao da govori onaj vrag, loš glas koji sjedi na maminom ramenu. Svaku majku neke stvari dovode do ludila. Možda ponekad, kad izlude od mučnine u trudnoći pomisle: "Što je meni ovo trebalo?". Nekad dođu do krajnjih granica jer nikako ne mogu dobiti dijete da pojede malo karfiola pa su to uvijek drame za stolom. I sigurno nekad požele vrijeme za sebe.
Ali ni jedna to sigurno ne bi izrazila kao Vedrana Rudan. Ne bi rekla