Bilo je to 31.10. 1997. kada još nismo pravo ni znali što je to Noć vještica, iako smo doslovce gutali filmove tipa Halloween, Petak 13, Egzorcist, Zla smrt itd, itd. Moja frendica je tada vozila Suzuku Vitaru i voljele smo muškima na Lungo Mare pokazivati da nisu samo oni face. Ahhh, kako li su samo žviždali i dozivali nas... No, to nas nije zanimalo. Slušale smo U2 i pokazivale fakiće fakinima, a kada nam je to dosadilo, parkirale smo se na jedno osamljeno mjesto, sjele na stijene, promatrale mjesečinu na pučini i roštiljale.
- Danas je Noć vještica - kaže ona.
- A ha - odgovorim.
- Vjeruješ u duhove?
- Ne zajebavam se s takvim stvarima. Mislim da ih treba pustiti na miru.
- I ja to mislim, jer sam se jednom gadno opekla. Jednom kad su mi starci bili u Njemačkoj sam pozvala dečka i par frendova u stan i nekome je palo na pamet da prizivamo duhove. Sjeli smo za stol i počeli se zajebavati s čašom i slovima, znaš tu spiku? E, kad se čaša počela micati, krivili smo jedan drugoga da to radi i smijali se, sve dok se odjednom svijeće nisu pogasile i čaša se razbila o pod. Svi smo počeli vrištati pa sam brzo skočila i upalila svijetlo. Usrala sam se ko grlica.
- Pa dobro, kad ste svi skočili netko je povukao čašu za sobom.
- Da, samo što se nije ta čaša razbila nego jedna iz vitrine. Tu noć kad sam legla spavati tresla sam se od temperature i ništa mi nije pomagalo, cijelu noć nisam mogla spavati, bila sam sva u nekom bunilu, pa me dečko vozio na hitnu. Pregledali su me i nisu mogli uopće skužiti zašto mi je tako loše jer nisam imala ni upalu grla ni ništa. To je trajalo nekoliko dana i na kraju sam mami kad se vratila ispričala šta smo radili. Ona me odvela kod nekog popa koji je i mene i kuću vratio u normalu.
- Jebote, stvarno jezivo.
Kasnije smo nastavile pričati o dečkima, a kako sam ja tek bila izašla iz jedne duže veze, priznajmo, prve velike ljubavi, spopala me teška melankolija koju je još više produbljivala ganja i "With or without you".
- Di ćemo sad? - pita me ona.
- Ma, šta ja znam, vozi me doma.
- A jesi u kurcu. Ajmo na neki party!
- Stvarno mi se ne da, vozi me doma.
Kada smo stale ispred zgrade, uslijedio je najstrašniji trenutak te večeri. Navikla da me dečko tako dovozi doma i u mislima boraveći u autu s njim, automatski sam se nagnula prema njoj kao što bih se nagnula prema njemu da ga poljubim za laku noć. Dođem joj do usana, shvatim što radim i smrznem se. Ona se odmakne skroz do prozora i frapirano gleda u mene a ja se ne mogu ni pomaknuti.
- Kh, kh, šta radiš? - upita me zbunjeno
- Jesi ti to mene htjela poljubiti možda? - i pukne se smijati. Konačno se odledim i vraćam se u naslon suvozačevog sjedišta.
- Ne mogu vjerovati! Kako si zabrijala! - smijala se i dalje grohotom.
- Šuti. Da ovo nikome nisi rekla. - odbrusim i izletim iz auta. Ona otvori prozor i poviče za mnom:
- Ej, nisi me poljubila za laku noć, neću moći spavati! Ha-ha-ha-ha!
Post je objavljen 31.10.2007. u 23:55 sati.