Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/microbluesparkle

Marketing

Meho (2)












Zimsko jutro u Vranju. Vjetar i sitne pahulje snijega. Kroz zatvoren prozor osjećam leden dah vjetra na glavi, vratu i ramenima. Gledam na ručni sat i vidim, pet je sati. Zimsko buđenje je u pola šest. Uskoro će dežurni jedinice dreknuti iz sveg glasa: "Ustaj vojsko!"
Prokleta vojska i onaj tko ju je izmislio. Svi mi tako mislimo, ali ne daj Bože da to naglas kaže bilo koji od nas. Ostavili smo djevojke, prijatelje, roditelje i žene i nikom od nas više nije jasno
kakve koristi narodi Jugoslavije imaju od ove usrane armije.

Pokušavam se pokriti dobro naprašenim, grubim pokrivačem i na taj način ostvariti barem malo topline za svoja promrzla ramena. Baš sam bio glup kad sam odabrao ovo mjesto za spavanje do prozora. Meho je bio pametan. On je odmah uletio u sam kut spavaonice i popeo se na kat. Onaj prozor do njegovih nogu, koji on redovito zatvara, trebao bi po pravilu službe u oružanim snagama biti tijekom cijele noći otvoren. Baš dobro da ga zatvara, jer kad je tako i meni manje puše po ramenima.

Dežurni u bateriji je Joso. Taj momak ima strašno iritirajući glas...Evo, otvara vrata i pali svjetlo u spavaonici. Tko je to uz njega? Bože, pa to je glavom potpukovnik Dobrić. Došao je u kontrolu. Joso iz sve snage zaurla: "Ustaj vojsko!" Momci kao jedan iskaču iz kreveta i započinju jutarnji vojnički ritual, a Meho se na kraju spavaonice, ne vidjevši potpukovnika Dobrića, proteže u krevetu i nešto psuje.

-Hej ti, druže vojniče!- Strogo podvikuje Dobrić i tek sad Meho shvaća da je vrag odnio šalu.
-Izvolite druže potpukovniče!
-Zašto se ti druže vojniče ne prihvatiš pospremanja kreveta kao i ostali vojnici?
-Oprostite, druže potpukovniče....- započinje Meho, ali ovaj mu ne da do riječi...
- Je li tebi jasno druže vojniče da ovaj prozor do tvog kreveta mora cele noći da bude otvoren? Osećate li vi drugovi vojnici kako je ovde zagušljivo?

Meho ne može izdržati i poluglasno negoduje: - Kome se prozor otvara, neka ga i otvori.-
Potpukovnku ništa ne može promaći i pita Mehu: - Odakle si ti druže vojniče?-
Meho ni pet, ni šest, nego odgovara: - Ja sam vam iz Prozora druže potpukovniče!-
U tom trenutku većina se vojnika ne može suzdržati, a da ne prasne u smijeh, a Dobrić pita Mehu: - A kako ti je ime vojniče?-
- Ja sam Meho Bajrić!- odgovara on.
-Dežurni, neka mi se vojnik Meho Bajrić iz Prozora javi na raport iza smotre, je l' jasno!-
-Razumem druže potpukovniče!- odgovara Joso i salutira, a Dobrić ljutito izlazi iz spavaonnice.

Post je objavljen 31.10.2007. u 23:37 sati.