treper listova konektikatskih boja koje sam danas gledao lijevo iz auta, u onom dugačkom zrcalu koje zrcali maksimirsku šumu,
gledajući odraz namjesto izvornika,
kako platonistički…
A samo sinoć u krajnjem tupilu zapisah:
„Noć, uto/sri:
Svi dani istovjetni. Svi dani započinju čitanjem i kišom, završavaju čitanjem i kišom, prolaz jutro-večer-noć samo je spori treptaj oka, okretanje pročitanog lista, krckanje vrata na jastuku: dani se mijenjaju a život usporava, disanje usporava, kucanje usp…“
******************************
I stanište mi, špilja miriši.
Ne znam.
Nisam šprcao nikakve ekstrakte iz konzervi.
Ali ipak diši.
Podsjeća miris na onog medvjedića što plišano skače po opranom rublju.
Nigdje oko mene opranog rublja.
Ugodan Misterij.
Kad sve ovako zamiriši unaokolo glave, osjećam se mladim.
(Dovoljno sam star da se na momente osjećam mladim)
Možda su ovo samo olfakto-halucinacije.
Možda me netko jednostavno truje.
******************************
Podsjetnik:
Opisati u karticu-ipo dodirne točke između percepcije slikarstva i poezije, te
glazbe i proze.
Za dramu - puca prsluk.
******************************
Sat kasnije:
Vozio.
Večeras, posvud, po cestama, uvrću se pijavice
uskovitlanog lišća i
plastičnih otpadaka.