... teško je započeti s pjesmama koje se trudiš otpjevati kada je najteže razmišljati...
... teško je kada zakomplicirani trenutak za sobom povuče cijelu vječnost i ostavi te bez daha da u oluji promatraš noć...
... kažeš mi da otvorim oči, da se prepustim i da pogledam u sebe, znajući već što sam...
... kažeš mi da ti dopustim da mi pokažeš put., baš poput spodobe izrezbarenog lica i prozirnih dlanova punih mojih ruku...
... govoriš neka prestanem razmišljati o onome što se događa, već da mislim na ono šta mora biti...
... znaš li ti uopće koliko godina, tisučljeća pokušavam saznati tko sam?., koliko vremena provodim u ništavilu između svijetova, čekajući znak koji mi govori dal' se mogu vratiti?...
... znaš li uopće, veliki mislioče, koliko energije crpim iz svega živog što me okružuje?..
... koliko se puta, gledajući majci prirodi u oči, zapitam "što sam?" i "zašto uopće postojim?"...
... koliko dugo se hranim tugom i njenim suzama isplakanim za zadnji zalaz topline mojih očiju koje ne prestaju sjati?..
... pitam te poslijednji puta., znaš li uopće?..
Post je objavljen 31.10.2007. u 09:42 sati.