Marketing
dodiri..
Još ponekad se dirnu...naši mali svjetovi...pomislim da spavaš u meni...
a onda...kao talas...naiđeš...
Brojim...
Punih ..trinaest godina...
Što znači to brojanje vremena...i što uopće znači vrijeme ...kad je sve još ionako tu...tako živo u meni...
U mojoj duši traješ i živiš...Tatice moj.
Prepoznajem te tako silno u sebi...Moje srce bilježi tisuću živih slika...tvoj hod...tvoj glas...tvoju blagost...tvoj najposebniji smisao za humor...tvoju simpatičnu nespretnost...
Još je tako živa slika mog djetinjstva...tvoja nježna briga i ljubav za mene...
...još danas oživi tvoj lik...dok se sagibaš...nad kolijevkom svog unuka..nespetno skrivajući suze...
...A onda...vrijeme tvoje bolesti...Patnja koja je ponekad parala srce.
Tvoja borba...tvoja hrabrost...tvoja vjera...do samog kraja...tvoje gledanje na sat...brojeći minute kad ću se pojaviti...tvoje pisanje...kad više nisi mogao govoriti....pisma koja si mi pisao dok si me čekao...
Naši zadnji mjeseci provedeni zajedno..vrijeme u kom smo disali...strepili..molili i vjerovali ...jednim srcem...bliži nego ikad...
I ...onda ipak ...tvoj odlazak....tvoj zadnji uzdah...stisak tvoje ruke..u mojoj...dok primaš Sveti Sakramenat...
...Znam tatice gdje si...znam da nas čekaš tamo.na Nebu...znam da si blizu Gospodina.i čuvaš mjesta za nas...
Još uvijek dišemo istim dahom ..i dotičemo se.....s obje strane života.
Post je objavljen 31.10.2007. u 02:03 sati.