„Nek mi do temelja srce izgori
Ja birat ću najteži put
Jer ne znam da te ne volim“
„mrzim“ kad iza sebe ostavljaš trag neodoljivog, specifičnog i vrlo tajnog mirisa, i osjećaj nečeg mističnog u pokretima
„mrzim“ način na koji me gledaš-kad valovi plavoga izazivaju osmjeh i naglo treperenje
„mrzim“ tvoje poruke-koje gotovo uvijek kažu nešto od čega te opet poželim zagrliti
„mrzim“ tvoje meke, nepostojeće doditre u trenutku potpunog ne-življenja
„mrzim“ bijele aute i oblake koji zauvijek imaju dijelić tebe
„mrzim“ kada izgovaraš moje ime-onako smireno, bez pozadine, bez buke, bez ičega
„mrzim“ kada nestaneš odjednom-u trenutku mog nestašluka i neopreznosti-i onda se opet iz prikrajka pojaviš
„mrzim“ kada oduševljeno baciš cigaretu, a dim okruži tvoj lik u mraku
„mrzim“ kada pričaš-i radiš one idilične stanke među riječima...i nastaviš dalje istim neprekinutim tempom
„mrzim“ pisati da te „mrzim“- jer „mrzim“ te puno!!!
„Nek mi se život kroz prste izvuče
Ja dat' ću i suze i bol
Ljubav zaslužuje to...“
Post je objavljen 31.10.2007. u 01:18 sati.